Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3267/09 (Z. Z.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3267/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3267/09, rješavajući apelaciju Zdravka Zekanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Zekanovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-000111 od 9. jula 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-06-000 444 od 27. decembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona, broj 12-23-270/06 od 13. septembra 2006. godine i zaključka Službe za opću upravu i stambene djelatnosti Općine Zenica, broj 03-23-12-

5938/01 od 28. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravko Zekanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Kočiz Arnaut, advokat iz Zenice, podnio je 20. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-07-000111 od 9. jula 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-06-000 444 od 27. decembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-23-270/06 od 13. septembra 2006. godine i zaključka Službe za opću upravu i stambene djelatnosti Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-23-12-5938/01 od 28. februara 2006. godine.

2. Zaključkom Službe, broj 03-23-12-5938/01 od 28. februara 2006. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Šolajina broj 1/II-11, Zenica. U obrazloženju zaključka Služba je navela da je, postupajući po apelantovim zahtjevima od 6. septembra 2001. godine i 24. juna 2002. godine, a u kojem zahtjevu apelant je naveo da se radi o vraćanju devastiranog stana, navedena dva zahtjeva spojio u jedan postupak. Služba je dalje navela da je na nesumnjiv način utvrđeno da je apelant svoje zahtjeve podnio izvan rokova predviđenih članom

5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine F BiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99, 54/01 i 29/03).

3. Rješenjem Ministarstva, broj 12-23-270/06 od 13. septembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Službe.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-U-06-000 444 od 27. decembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000111 od 9. jula 2009. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član 1. stav 1. Sporazuma o pravima izbjeglica i raseljenih lica Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed, koji je zaključkom Službe, broj 03-23-12-5938/01 od 28. februara 2006. godine, odbačen kao neblagovremen. Postupajući po apelantovoj žalbi, Ministarstvo je rješenjem, broj 12-23-270/06 od 13. septembra 2006. godine, odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv zaključka Službe. Apelant je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Kantonalni sud je odlučujući o tužbi donio presudu, broj 004-0-U-06-000 444 od 27. decembra 2006. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za vraćanje stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav Službe i Ministarstva zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Kantonalnog suda na koju se apelant žali, nije presuda o meritumu apelantovog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li je zakonita ili ne procesna odluka Ministarstva kojom je potvrđen zaključak Službe a kojim je apelantov zahtjev za vraćanje stana odbačen kao neblagovremen. Vrhovni sud je zatim presudom odbio i apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

10. Dakle, Služba, Ministarstvo i redovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za vraćanje stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantovog prava na vraćanje u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3267/09 (Z. Z.) | Sudska praksa | Aktio