Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3308/09 (B. P.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 456
- Zakon o parničnom postupku · čl. 364
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3308/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3308/09, rješavajući apelaciju Bernardice Pinjuh, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bernardice Pinjuh podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-244/05 od 11. maja 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bernardica Pinjuh (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čitluka, koju zastupaju Karlo Sesar i Gorjana Šajin, advokati iz Mostara, podnijela je 22. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-244/05 od 11. maja 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda Čitluk (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-75/02 od 2. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ-491/03 od 26. augusta 2004. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice, Zdravke Galić, Mire Čuljak kojim su tražile da se utvrdi da su sa Ljiljom Zovko (u daljnjem tekstu: tužena) suvlasnice sa dijelom ¼ na dijelu od 3/8 u nekrenitnama pobliže označenim u dispozitivu prvostepene presude, te da je slijedom toga tužena dužna predati apelantici i Zdravki Galić, Miri Čuljak ispravu podobnu za uknjižbu njihovog prava, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda. Apelantica i Zdravka Galić, Mira Čuljak su obavezane tuženoj isplatiti naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.310,00 KM.
3. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj GŽ-491/03 od 26. augusta 2004. godine izjavila reviziju, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-244/05 od 11. maja 2009. godine. Vrhovni sud je konstatovao da prema odredbi člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), koji je u konkretnom slučaju primjenjen na osnovu člana 456. st. 1. i 2. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je utvrdio da je apelantica a u tužbi kao vrijednost spora označila iznos od 10.000,00 KM. Iz navedenog, Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 10.000,00 KM, što je ispod propisanog cenzusa, te je shodno tome zaključio da je revizija apelantice nedopuštena, pa je istu odbacio primjenom člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku.
4. Apelantica se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestepene odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelantica odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i Ustavni sud, Odluku broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem broj Rev-244/05 od 11. maja 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelantičinu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj GŽ-491/03 od 26. augusta 2004. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj GŽ-491/03 od 26. augusta 2004. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena navedena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud rješavajući po reviziji donio rješenje broj Rev-244/05 od 11. maja 2009. godine, pa je nesporno da je apelantica presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. oktobra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović