Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3611/07 (M. H.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3611/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3611/07, rješavajući apelaciju Mirsada Halilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 8. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Halilovića podnesena zbog navodno njegovog bespravnog zadržavanja na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica, zato što su izmijenjene pravne okolnosti. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Halilovića podnesena zbog nepostupanja Kantonalnog tužilaštva Zenica u predmetima Ki-17/03, KTA-155/03, KTA-20/04, KT-2243/04 i povodom krivične prijave od 16. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, podnio je 24. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog njegovog bespravnog zadržavanja na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica. Apelant je 9. juna i 20. augusta 2009. godine dopunio apelaciju tako što je naveo da Kantonalno tužilaštvo Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) nije postupilo u razumnom roku po njegovim krivičnim prijavama.

2. Apelant je 11. oktobra 2004. godine u stanju neuračunljivosti (paranoidna shizofrenija) pokušao da ubije O.A.

3. Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 29. marta 2005. godine oslobodio apelanta krivične odgovornosti zbog neruračunljivosti i slučaj ustupio Centru za socijalni rad Tešanj (u daljnjem tekstu: Centar).

4. Kantonalni sud je 17. maja 2005. godine naložio privremeni smještaj apelanta na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica do donošenja odluke Centra.

5. Centar je 16. juna 2005. godine odlučio da apelant ostane na neodređeno vrijeme na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica

6. Apelant je zbog nezakonitog zadržavanja na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica 23. juna 2005. godine podnio aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud). Navedenom aplikacijom apelant se žalio na zatvorske uslove na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica i na nezakonito lišavanje slobode na osnovu odluke donesene u upravnom postupku, istaknuvši navodne povrede člana 3. i člana 5. stav 1. Evropske konvencije.

7. Evropski sud je 24. novembra 2009. godine donio presudu u apelantovom predmetu (Aplikacija broj 23968/05). kojom je utvrdio da je lišavanjem slobode u upravnom postupku i zadržavanjem apelanta na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica došlo do kršenja člana 5. stav 1 Evropske konvencije i dosudio mu novčanu naknadu na ime nematerijalne štete u visini od 22.500,00 eura.

8. Apelant je smatrajući da ga progone protiv više osoba podnio krivične prijave koje su kod Kantonalnog tužilaštva evidentirane pod brojevima Ki-17/03, KTA-155/03, KTA-20/04, KT-

2243/04, te krivičnu prijavu od 16. juna 2009. godine.

9. Apelant je u apelaciji istakao da je zbog njegovog nezakonitog boravka na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica na osnovu odluke donesene u upravnom postupku, povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, iz navoda apelacije i priložene dokumentacije proizilazi da se apelant zbog nepostupanja Kantonalnog tužilaštva po njegovim krivičnim prijavama u predmetima Ki-17/03, KTA-155/03, KTA-20/04, KT-2243/04, te krivičnoj prijavi od 16. juna 2009. godine. žali i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, apelant je tražio da Ustavni sud urgira kod Evropskog suda za ljudska prava rješavanje apelantovog predmeta broj 23968/05.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 8. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 8. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“ Izmijenjene pravne okolnosti

11. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali da je zbog njegovog nezakonitog zadržavanja na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica na osnovu odluke donesene u upravnom postupku, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

12. Ustavni sud primjećuje da se apelant iz istih razloga 23. juna 2005. godine aplikacijom obratio Evropskom sudu.

13. Evropski sud je 24. novembra 2009. godine donio presudu u apelantovom predmetu (Aplikacija broj 23968/05) kojom je utvrdio da je lišavanjem slobode u upravnom postupku i zadržavanjem apelanta na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu KPZ Zenica došlo do kršenja člana 5. stav 1. Evropske konvencije i dosudio mu novčanu naknadu na ime nematerijalne štete u visini od 22.500,00 eura.

14. Ustavni sud konstatuje da su u međuvremenu od podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda u vezi sa navodnom povredom člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Ratione materiae

15. Ispitujući može li se apelacija u dijelu u kojem se apelant žali na nepostupanje Kantonalnog tužilaštva po njegovim krivičnim prijavama razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant podnošenjem krivičnih prijava traži vođenje krivičnog postupka protiv drugih osoba. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

16. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

17. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

18. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj u kojem apelant podnošenjem krivičnih prijava traži vođenje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 8. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3611/07 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio