Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3317/07 (I. A.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3317/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3317/07, rješavajući apelaciju Irfana Avdovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irfana Avdovića podnesena protiv Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Rev-08-000 180 od 14. aprila 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj: 004-0-Gž-06-002 113 od 2. oktobra 2007. godine, i Rješenja Općinskog suda u Zenici, broj: P-

404/02 od 21. marta 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Irfan Avdović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: 004-0-Gž-06-002 113 od 2. oktobra 2007. godine, i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj: P-404/02 od 21. marta 2006. godine.

2. Apelant je 18. marta 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Zeničko-dobojskog kantona, i Smaje Kapo i Edina Hindije (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete.

3. Općinski sud je donio Rješenje broj: P-404/02 od 21. marta 2006. godine, kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, iz razloga što se uredno obaviješteni punomoćnik apelanta nije odazvao na poziv za pripremno ročište zakazano za 21. mart 2006. godine.

4. Protiv Rješenja Općinskog suda broj: P-404/02 od 21. marta 2006. godine, apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu, a dopunom žalbe osporio je i Rješenje Općinskog suda broj: P-404/02 od 5. septembra 2006. godine, kojim je odbijen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, s obzirom da protiv istog po članu 333. stav 2. Zakona o parničnom postupku nije dopuštena posebna žalba.

5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj: 004-0-Gž-06-002 113 od 2. oktobra 2007 godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

6. Apelant je 7. novembra 2007. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj: 004-0-Gž-06-

002 113 od 2. oktobra 2007. godine. Prema stanju spisa postupak o predmetu apelacije u vrijeme podnošenje apelacije je bio u toku pred Vrhovnim sudom.

7. Apelant je 5. februara 2010.godine Ustavnom sudu dostavio Rješenje Vrhovnog suda, broj: 070-0-Rev-08-000 180 od 14. aprila 2009. godine, kojim je Vrhovni sud uvažio apelantovu reviziju, Rješenje Kantonalnog suda, broj: 004-0-Gž-06-002 113 od 2. oktobra 2007 godine, ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000 180 od 14. aprila 2009. godine, uvažio reviziju apelanta, ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-002 113 od 2. oktobra 2007. godine i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje. Shodno tome, Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Kantonalnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3317/07 (I. A.) | Sudska praksa | Aktio