Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3611/09 (M. G.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3611/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3611/09, rješavajući apelaciju Mirjane Gagro, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Gagro podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900933 08 Rev od 3. septembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900 933 08 Gž od 17. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirjana Gagro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čitluka, koju zastupa Jozo Leko, advokat iz Širokog Brijega, podnijela je 19. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 900933 08 Rev od 3. septembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 900 933 08 Gž od 17. aprila 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 900933 04 P od 6. jula 2007. godine obavezna je Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici isplati iznos od 9.875,37 KM na ime neisplaćene devizne štednje sa zakonskim kamatama počev od 2. augusta 2000. godine pa do konačne isplate, kao i da joj nadokanadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.672,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 6. jula 2007. godine pa do konačne isplate.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 900 933 08 Gž od 17. aprila 2008. godine žalba tužene je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena tako da je tužena obavezana da apelantici isplati zakonske kamate na iznos glavnice dosuđen prvostepenom presudom počev od 6. jula 2007. godine pa do isplate.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 900933 08 Rev od 3. septembra 2009. godine odbačena je nedopuštena apelantičina revizija izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 900 933 08 Gž od 17. aprila 2008. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Odredbom iz člana 316. stav 3. ZPP propisano je da se kamate ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. U konkretnoj parnici potraživanje apelantice u pogledu zakonske zatezne kamate ne čini glavni zahtjev je je istaknut uz zahtjev za ispaltu glavnice, dakle kao sporeno potraživanje. Budući da u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije propisan u odredbi iz člana 237. stav 2. ZPP nije ispunjen, sud je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja.
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskrimnirana iz člana II.4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem broj 58 0 P 900933 08 Rev od 3. septembra 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelantičinu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 900 933 08 Gž od 17. aprila 2008. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda od 17. aprila 2008. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena navedena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud rješavajući po reviziji donio rješenje broj 58 0 P 900933 08 Rev od 3. septembra 2009. godine, pa je nesporno da je apelantica presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. novembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović