Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3952/09 (G. G.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3952/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3952/09, rješavajući apelaciju Gorana Gnjatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Gnjatića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj Uvlž-1/09 od 8. oktobra 2009. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-
0-Uvl-07-000 009 od 20. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Gnjatić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Uvlž-1/09 od 8. oktobra 2009. godine i rješenja Okružnog suda broj 011-0-Uvl-07-000 009 od 20. decembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje na osnovu rješenja Opštine Prijedor broj 06-362-180/02 od 25. oktobra i 22. novembra 2007. godine i rješenja Službe za inspekcijski nadzor Opštine Prijedor broj 010-362-180/02 od 3. novembra 2009. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem Skupštine opštine Prijedor broj 35-475-1-8/00 od 21. septembra 2000. godine usvojen je zahtjev apelanta kojim je tražio da mu u svrhu izgradnje poslovnog objekta dodijeli gradsko građevinsko zemljište, pobliže opisano u dispozitivu navedenog rješenja.
3. Zemljoradnička zadruga «Prijedor» je tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Skupštine opštine Prijedor broj 35-475-1-8/00 od 21. septembra 2000. godine. Okružni sud je presudom broj U-15/02 od 5. novembra 2002. godine uvažio tužbu Zemljoradničke zadruge «Prijedor» i poništio osporeno rješenje.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Uvl-07-000 009 od 20. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj Uvlž-1/09 od 8. oktobra 2009. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje upravnog spora pravosnažno okončanog presudom Okružnog suda broj U-
15/02 od 5. novembra 2002. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje upravnog spora, te je sud u skladu sa članom 45. st.1. i 2. Zakona o upravnim sporovima odbacio prijedlog apelanta.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je Okružni sud odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja istog suda, kojim je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka, pravosnažno okončanog presudom Okružnog suda od 5. novembra 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni upravni postupak ili ne.
8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjima Okružnog suda br. 011-0-Uvl-07-000 009 od 20. decembra 2007. godine i Uvlž-1/09 od 8. oktobra 2009. godine, koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda broj U-
15/02 od 5. novembra 2002. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant smatra da je zbog odbacivanja prijedloga za obnovu postupka povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija rješenja Okružnog suda, donesena u postupku po prijedlogu za ponavljanje upravnog postupka, u kojem se odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović