Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-561/09 ("PARMA TRADE" d.o.o. Trn)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-561/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 561/09, rješavajući apelaciju "PARMA TRADE" d.o.o. Trn, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "PARMA TRADE" d.o.o. Trn podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. U-

292/06 i U-291/06 od 27. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "PARMA TRADE" d.o.o. Trn (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Tihomir Tepić advokat iz Kotor Varoši, podnio je 6. februara 2009. godine apelacije Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) protiv presuda Suda BiH br. U-292/06 i U-291/06 od 27. novembra 2008. godine. Navedene apelacije Sud BiH je 24. februara 2009. godine, dostavio Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koje je Ustavni sud zaveo pod br. AP 561/09 i AP 564/09.

2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-561/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-561/09 i AP-564/09.

3. Rješenjima Regionalnog centra Banja Luka (u daljnjem tekstu: Reginalni centar) broj 03/4-2/I-UP-2604/05 od 6. decembra 2005. godine i broj 03/4-2/I-UP-2184/05 od 7. decembra 2005. godine, odbijen je zahtjev apelanta za promjenu podataka u JCI IM4 C 36184 od 31. augusta 2005. godine i JCI IM4 C 30622 od 28. jula 2005. godine CI Gradiška, kao i zahtjev za povrat više uplaćenih uvoznih dadžbina.

4. Nezadovoljan navedenim rješenjima, apelant je podnio žalbe, koje su rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka br. UP/II-3202/05 i UP/II-3201/05 od 2. marta 2006. godine, odbijene kao neosnovane.

5. Presudama Suda BiH br. U-292/06 i U-291/06 od 27. novembra 2008. godine, tužbe apelanta su odbijene. U obrazloženju presuda je navedeno da je ispitujući zakonitost i pravilnost navedenih rješenja, sud našao da se ista temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava i propisanih pravila postupka. Utvrđeno je da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 229. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 57/04, u daljnjem tekstu: Zakon o carinskoj politici) za vraćanje plaćenih dažbina i izmjenu podataka navedenih u jedinstvenoj carinskoj ispravi. Naime, u postupku donošenja osporenih rješenja utvrđeno je da su carinski organi prilikom carinjenja uvezene robe zaključili da nema uslova da se u smislu člana 26. navedenog zakona, carinska vrijednost robe obračunava metodom transakcije vrijednosti tj. prema cijeni koju je apelant označio u carinskoj prijavi i priloženom kupoprodajnom ugovoru. CI Gradiška je u postupku provjere carinske vrijednosti robe utvrdila carinsku vrijednost robe metodom propisanom u odredbi člana 27. stav 2. tačka a) Zakona o carinskoj politici, dakle prema vrijednosti identične robe prodane za izvoz u Bosni i Herecgovini u isto ili približno vrijeme kada i roba čija se vrijednost utvrđuje.

6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju zloupotrebe prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, H protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schoumen i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schoumen i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona carinskoj politici te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-561/09 ("PARMA TRADE" d.o.o. Trn) | Sudska praksa | Aktio