Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-84/10 (B. I.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-84/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 84/10, rješavajući apelaciju Bože Ignjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Ignjića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 I 001390 09 Gž od 4. novembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 001390 08 I od 30. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Božo Ignjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Buletića, podnio je 4. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 I 001390 09 Gž od 4. novembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 I 001390 08 I od 30. aprila 2009. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru «da se izvršni postupak protiv apelanta obustavi odnosno da se zastane do odluke po apelaciji».
2. Postupajući po prijedlogu UniCredit Bank a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice, radi naplate duga u iznosu od 6.646,73 KM, Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 87 0 I 001390 08 I od 20. februara 2009. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 I 001390 08 I od 30. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 87 0 I 001390 09 Gž od 4. novembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta kao izvršenika izjavljen protiv rješenja istog suda o izvršenju broj 87 0 I 001390 08 I od 20. februara 2009. godine. Osnovni sud je obrazložio da su navodi apelanta neosnovani jer ne predstavljaju razloge za prigovor koji su taksativno propisani članom 47. Zakona o izvršnom postupku.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da je apelant osporio rješenje Okružnog suda broj 87 0 I 001390 09 Gž od 4. novembra 2009. godine i rješenje Osnovnog suda broj 87 0 I 001390 08 I od 30. aprila 2009. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, a koji je pokrenut na prijedlog tražioca izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave -mjenice, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
8. U konkretnom slučaju, apelantova građanska prava i obaveze su utvrđena na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice kojom je apelant bio dužan platiti iznos 6.646,73 KM na ime duga. S ciljem izvršenja navedene obaveze donesena su osporena rješenja. Shodno tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, niti se u tom postupku raspravljalo o apelantovom pravu na imovinu.
9. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović