Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-86/10 (B. I.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-86/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 86/10, rješavajući apelaciju Bože Ignjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Ignjića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Ip 001851 09 Pž od 17. decembra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Ip 001851 08 Ip od 30. septembra 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Ip 001851 08 Ip od 3. oktobra 2008. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Božo Ignjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Buletića, podnio je 4. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Ip 001851 09 Pž od 17. decembra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 Ip 001851 08 Ip od 30. septembra 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 87 0 Ip 001851 08 Ip od 3. oktobra 2008. godine. Apelant je u apelaciji Ustavnom sudu podnio i zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom će se obustaviti izvršni postupak do dodnošenja odluke po apelaciji.

2. Osnovni sud je rješenjem broj 87 0 Ip 001851 08 Ip od 3. oktobra 2008. godine po prijedlogu d.o.o «Geocop» iz Rovinja (u daljnjem tekstu: tražioc izvršenja), a na osnovu sudskog poravnanja kod Osnovnog suda u Doboju broj Ps. 392/05 od 9. aprila 2008. godine, usvojio predloženo izvršenje i troškove tražioca izvršenja odredio u iznosu od 1.377,50 KM.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 Ip 001851 08 Ip od 30. septembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 87 0 Ip 001851 09 Pž od 17. decembra 2009. godine, u postupku radi namirenja duga v.s. 22,698,00 KM, odbijen je kao neosnovan prigovor doo «Ignjić» iz Teslića (u daljnjem tekstu: izvršenik) izjavljen protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Ip 001851 od 3. oktobra 2008. godine.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenice i primjenio materijalno pravo. Okružni sud je naveo da su odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP) taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izjaviti prigovor, a koji sprečavaju izvršenje. Dalje, da je u konkretnom slučaju prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu izvršne isparve-sudskog poravnanja zaključenog kod Osnovnog suda u Doboju, po kome se izvršenik obavezao isplatiti tražiocu izvršenja iznos od 22.698,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, pa kako to nije učinio u datom roku, određeno je predloženo izvršenje. Obzirom da izvršna isprava nije mijenjana niti ukinuta, Okružni sud je naveo da je izvršenik neosnovano istakao da je trebalo izvršiti prebijanje međusobnih potraživanja između njega i tražioca izvršenja, jer je takve prigovore mogao isticati prije zaključenja sudskog poravnanja, a ne u ovom izvršnom postupku. Takođe, Okružni sud je istakao da su bez osnova žalbeni prigovori da je prvostepeni sud trebao zakazati ročište povodom prigovora izvršenika, jer odredba člana 48. stav 3. ZIP ne nalaže izričito zakazivanje ročišta povodom prigovora, već prema okolnostima slučaja donošenje rješenja bez određivanja ročišta ili zakazivanje ročišta za raspravljanje o prigovoru. S obzirom na navode izvršenika istaknute u njegovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, prvostepeni sud po ocjeni Okružnog suda, nije imao razloga da zakazuje ročište i raspravlja o prigovoru, jer izvršenik nije ni naveo konkretno koja su to njegova potraživanja prema tražiocu izvršenja, niti da su nekom sudskom odlukom utvrđena, već je samo paušalno naveo da stranke imaju međusobnih potraživanja, što ponavlja i u žalbi, a to ne mogu biti razlozi koji bi spriječili izvršenje. Obzirom na navedeno Okružni sud je utvrdio da su žalbeni navodi izvršenika bez osnova. Takođe, Okružni sud je odbio kao neosnovan zahtjev tražioca izvršenja za troškove odgovora na žalbu, kao i odgovora na prigovor, jer nije bilo potrebno da se izlaže tim troškovima, pogotovo imajući u vidu da u istim nisu istaknute neke bitne činjenice koje bi bile od uticaja na donošenje drugostepenog rješenja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrjeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

7. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu, apelant podnio apelaciju navodeći da supovrijeđena njegova prava zbog rješenja donijetih u izvršnom postupku koji su pred Osnovnim i Okružnim sudom vodili doo „Ignjić“ iz Teslića, kao izvršenik, i doo «Geocop» iz Rovinja, kao tražilac izvršenja, radi namirenja duga v.s.p. 22.695,00 KM. Međutim, Ustavni sud zapaža da stranka u postupku pred domaćim organima nije apelant, nego doo „Ignjić“ iz Teslića. Apelant nije naveo niti jednu činjenicu niti dokaz u pogledu toga da je on, zbog nastale situacije, eventualna «žrtva» kršenja ustavnih prava na koja se poziva u apelaciji. S obzirom da se osporene odluke sudova ne odnose na apelanta već na doo „Ignjić“ iz Teslića kao samostalan pravni subjekt, proizilazi da apelant nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

8. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju u svoje lično ime pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Apelant je u apelaciji Ustavnom sudu podnio i zahtjev za izdavanje privremene mjere «zabrane izvršenja do okončanja apelacionog postupka». S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-86/10 (B. I.) | Sudska praksa | Aktio