Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/10 (J. R.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-87/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 87/10, rješavajući apelaciju Jelene Rešetar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene Rešetar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000298 od 29. septembra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelena Rešetar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, podnijela je 9. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-
000298 od 29. septembra 2009. godine. Također, apelantica je tražila hitno razmatranje apelacije, navodeći da ima 81 godinu i da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka neizvjesno hoće li dočekati njegovo okončanje, te je u tom smislu i zatražila: «donošenje odgovarajuće privremene mjere iz člana 77. Pravila u interesu zaštite mene kao potpuno obespravljene stranke do sada».
1. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) broj 1140281787 od 5. februara 2004. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja po osnovu utvrđenog tjelesnog oštećenja radi oslobađanja od dažbina pri uvozu automobila.
2. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 02/1-1140281787 od 22. marta 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Kantonalne službe broj 1140281787 od 5. februara 2004. godine.
3. Apelantica je tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Federalnog zavoda broj 02/1-
1140281787 od 22. marta 2004. godine. Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je presudom broj U-127/05 od 30. septembra 2005. godine uvažio tužbu apelantice, poništio osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Prema stanju spisa ponovni upravni postupak nije okončan do podnošenja apelacije.
4. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-
127/05 od 30. septembra 2005. godine koji je Vrhovni sud rješenjem broj 070-0-Uvp-06-000298 od 29. septembra 2009. godine odbacio kao nedozvoljen. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je presuda Kantonalnog suda, čije je preispitivanje tražila apelantica, postala pravosnažna samo u formalno pravnom smislu, ali nije u materijalno pravnom smislu, jer navedenom presudom nije riješena upravna stvar obzirom da je predmet vraćen na ponovni postupak. Vrhovni sud je zaključio da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke može podnijeti samo protiv presude kantonalnog suda koja je postala pravosnažna kako u formalnom tako i u materijalnom smislu, te je primjenom člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05) odbacio kao nedozvoljen zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude.
2. Apelantica se žali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
5. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je uvažio tužbu apelantice, poništio prvostepeno i drugostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, dok je Vrhovni sud odbacio apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kao nedopušten. Kako je postupak o predmetu apelacije u toku pred organima uprave, slijedi da je apelacija preuranjena.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović