Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-42/10 (Z. O.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-42/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 42/10, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Gr-09-000 082 od 16. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 4. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Gr-09-000 082 od 16. decembra 2009. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo izvršenje rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Gr-09-000 082 od 16. decembra 2009. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Apelant je pred Osnovnim sudo u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), pokrenuo postupak protiv Republike Srpske, Snježane Savić, sudije Osnovnog suda u Banja Luci, Biljane Majkić-Marinković i Aide Ajdar, sudija Okružnog suda u Banja Luci i Rose Obradović, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske, radi naknade štete. Osnovni sud je pismenim prijedlogom broj 71 0 P 070569 09 P od 6. novembra 2009. godine predložio da se u ovom predmetu odredi drugi osnovni sud sa područja Okružnog suda u Banja Luci. Za ovakav prijedlog navedeni sud je naveo razlog što je među tuženima i sudija Osnovnog suda u Banja Luci, Snježana Savić.

3. Okružni sud u Banja Luci je prismenim prijedlogom broj 011-0-V-09-000 415 od 12. novembra 2009. godine predložio da se u ovom predmetu odredi postupanje osnovnog suda sa područja drugog Okružnog suda u Republici Srpskoj. Za ovakav prijedlog razlog je što su među tuženima i sudije Okružnog suda u Banja Luci, Biljana Majkić-Marinković i Aida Ajdar.

4. Vrhovni sud je donio rješenje broj 118-0-Gr-09-000 082 od 16. decembra 2009. godine kojim je za postupanje u ovom predmetu odredio Osnovni sud u Doboju. Vrhovni sud je obrazložio da je odrebom člana 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 58/03 do 49/09) propisano da ovaj sud može na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan Okružni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Vrhovni sud je naveo da, cijeneći razloge koje je Okružni sud u Banja Luci naveo u prijedlogu, smatra da su u pitanju važni razlozi koji opravdavaju navedeni prijedlog za delegaciju Osnovnog suda sa područja drugog Okružnog suda u Republici Srpskoj.

5. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člna 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Gr-09-000 082 od 16. decembra 2009. godine koje je doneseno u okviru parničnog postupka u kojem je sud ispitivao postoje li zakonski uvjeti za delegaciju mjesne nadležnosti. Naime, Osnovni sud je podnio prijedlog Okružnom sudu da delegira bilo koji drugi sud sa područja Okružnog suda u Banja Luci, da bi konačno Okružni sud u Banja Luci podnio prijedlog Vrhovnom sudu da odredi postupanje osnovnog suda sa područja drugog Okružnog suda u Republici Srpkoj. Osporenim rješenjem usvojen je prijedlog Okružnog suda za delegaciju stvarne nadležnosti, jer za to postoje opravdani razlozi, kako je sud obrazložio u pobijanom rješenju.

8. Ustavni sud se, pri ocjeni je li predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da je odgovor na ovo pitanje sadržan u odgovoru na pitanje: «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41. i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim. Ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita je li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu Okružnog suda u Banja Luci za delegaciju stvarne nadležnosti u postupku koji se po apelantovoj tužbi vodi pred Osnovnim sudom, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.

10. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku, koji se u okviru parničnog postupka odnosi na utvrđenje ispunjenosti zakonskih uvjeta za delegaciju stvarne nadležnosti, ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za delegaciju stvarne nadležnosti rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za delegaciju stvarne nadležnosti, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.

11. Ustavni sud naglašava da će nakon usvajanja prijedloga za delegaciju stvarne nadležnosti biti nastavljen parnični postupak pred stvarno i mjesno nadležnim Osnovnim sudom u Doboju, te će u takvom postupku apelant moći aktivno učestvovati i braniti svoje stavove zaštićene garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga slijedi da ishod postupka po prijedlogu za delegaciju stvarne nadležnosti, u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima, nije odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

12. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da postupak po prijedlogu Okružnog suda u Banja Luci za delegaciju stvarne nadležnosti nije obuhvaćen garancijama iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-42/10 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio