Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-721/09 (P. L., S. L., S. Š., D. Š.,)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-721/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 721/09, rješavajući apelaciju Predraga Lovrića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Lovrića, Smiljane Lovrić, Slobodana Šmitrana, Dušanke Šmitran, Marine Miljević, Mire Bergić, Neđe Todorovića i Nade Kesić podnesena protiv rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka broj 04-475-102/06 od 12. juna 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Lovrić, Smiljana Lovrić, Slobodan Šmitran, Dušanka Šmitran, Marina Miljević, Mira Bergić, Neđo Todorović i Nada Kesić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Nove Topole općina Gradiška, koje zastupa Miroslava Drinić advokat iz Gradiške, podnijeli su 6. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko prvane poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 04-475-102/06 od 12. juna 2007. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave, Područne jedinice Gradiška broj 18-475-12/04 od 18. maja 2006. godine, utvrđeno je da zemljište za redovnu upotrebu stambenog objekta izgrađenog na k.č. broj 492/1 upisana u pl.broj 297 KO Nova Topola čini zemljište pobliže označeno u dipozitivu.

3. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli žalbu, koja je rješenjem Republičke uprave broj 04-475-102/06 od 28. jula 2006. godine, odbijena kao neosnovana.

4. Okružni sud Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), rješavajući po tužbi apelanta donio je presudu broj 011-0-U-06-000 789 od 23. maja 2007. godine, kojom je tužba uvažava i osporeni akt poništen

5. Rješenjem Republičke uprave broj 04-475-102/06 od 12. juna 2007. godine poništeno je rješenje Republičke uprave, Područne jedinice Gradiška broj 18-475-12/04 od 18. maja 2006. godine i predmet vraćaenprvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Apelanti se žale da im povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije odnosno prava na opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000,00 KM.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu koristili pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije». Ustavni sud podsjeća da u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 206. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 8. i 25. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 12/94), odnosno, odredbama čl. 8. i 17. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05). Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nisu došli ni do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-721/09 (P. L., S. L., S. Š., D. Š.,) | Sudska praksa | Aktio