Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/09 (I. V.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1993/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1993/09, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka broj 11 0 U 000586 08 U od 23. marta 2009. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-560-5620/05 od 14. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 23. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000586 08 U od 23. marta 2009. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-560-5620/05 od 14. maja 2008. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu gradske uprave Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 06-560-561/00 od 27. septembra 2005. godine, u stavu 1 odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu po osnovu oboljenja kičme i ekstremiteta neurološke, reumatološke i vaskularne prirode i bolesti psihičkog karaktera. U stavu 2 apelantu je utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida pete kategorije sa 70 % invaliditeta po osnovu oboljenja-šećerne bolesti zadobijene vršeći vojnu dužnost kao pripadnik MUP-a sa pravom na ličnu invalidninu.

3. Rješenjem Ministarstva broj 05/5-560-5620/05 od 14. maja 2008. godine, u stavu 1 odbijena je žalba apelanta protiv rješenja Odjeljenja broj 06-560-561/00 od 27. septembra 2005. godine, dok u stavu 2 navedeno rješenje se u postupku revizije poništava i rješava tako što je apelantu utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida VII kategorije sa 50 % invaliditeta po osnovu bolesti nastale vršeći vojnu dužnost kao pripadnik VRS sa pravom na ličnu invalidninu.

4. Apelant je protiv navedenog rješenja Ministarstva podnio tužbu Okružnom sudu, koji je presudom broj 11 0 U 000586 08 U od 23. marta 2009. godine tužbu uvažio i osporeni akt poništio.

5. Apelant je 21. maja 2009. godine Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 000586 08 U od 23. marta 2009. godine.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.b), II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3., 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Posebno ističe povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Prema članu 52. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05), ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku, ili akt o izvršenju presude donesene na osnovu člana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu. Po takvom zahtjevu sud će zatražiti od nadležnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije u roku od 7 dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa. Sud će ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ koji vrši nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odlaganja da izvrši ovakvo rješenje.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je navedenu radnju apelant propustio poduzeti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da je apelant imao na raspolaganju efektivna pravna sredstva koja nije iscrpio prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/09 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio