Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2411/09 (A. S.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2411/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2411/09, rješavajući apelaciju Avde Sokolara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avde Sokolara podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000991 od 13. oktobra 2009. godine, presude Kantonalnog suda Zenica broj 004-0-Gž-07-001 777 od 26. marta 2008. godine i presude Općinskog suda Zenica broj 043-0-P- 06-

000887 od 2. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Avdo Sokolar (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Čunište-Olovo, podnio je 24. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-

Rev-08-000991 od 13. oktobra 2009. godine, presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-001 777 od 26. marta 2008. godine i presude Općinskog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-P- 06-000887 od 2. jula 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 043-0-P- 06-000887 od 2. jula 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001 777 od 26. marta 2008. godine, obavezan je tuženi drvna industrija Zvijezda d.d. u stečaju, da tužiteljima među kojima je i apelant prizna otpremninu u iznosu od 2.000,00 KM i da istu stavi u opći isplatni red, te ispravi tabelu prijavljenih potraživanja u predmetu broj ST 1/05 od 17. februara 2006. godine na način naveden u dsipozitivu presude. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se tužena obaveže da potraživanja tužitelja u tabeli prijavljenih potraživanja u predmetu broj ST 1/05 od 17. februara 2006. godine iz općeg isplatnog reda prebaci u viši isplatni red.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 070-0-Rev-08-000991 od 13. oktobra 2009. godine, kojim je revizija apelanta odbačena. U obrazloženju navedene presude između ostalog, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM., dok prema stavu 3. istog člana Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim slučajevima, ako ocijeni da je rješavanje o reviziji od značaja za primjenu prava u ostalim slučajevima. Kako u konkretnom slučaju vrijednost tužbenog zahtjeva apelanta ne prelazi 10.000,00 KM Vrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokoal broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su tužitelji među kojima je i apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000991 od 13. oktobra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001 777 od 26. marta 2008. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu 23. aprila 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001 777 od 26. marta 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. novembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2411/09 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio