Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/09 (D.O.O. «HARI-II» Vitez)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2580/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2580/09, rješavajući apelaciju D.O.O. «HARI-II» Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.O.O. «HARI-II» Vitezpodnesena zbog „ćutanja administracije“, odnosno neodlučivanju organa Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine po njegovom zahtjevu i žalbi, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. D.O.O. «HARI-II» Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „ćutanja administracije“.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalnog centra Mostar, Odsjeka za carine, Komisije za carinske prekršaje (u daljnjem tekstu: Komisija za carinske prekršaje) broj 03/4/III CP broj 684/06 od 3. jula 2006. godine apelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 8. stav 1. tačka a. Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine. Istim rješenjem apelantu je izrečena novčana kazna i oduzeta roba koja je bila predmet izvršenja prekršaja, pobliže označena u izreci rješenja.
3. Kantonalni sud u Mostaru je rješenjem broj 007-0-Pžp-07-000 186 od 12. marta 2008. godine ukinuo rješenje Komisije za carinske prekršaje broj 03/4/III CP broj 684/06 od 3. jula 2006. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
4. Apelant je Upravi za indirektno oporezivanje, Regionalnom centru Mostar 26. juna 2009. godine podnio zahtjev broj 45/09 kojim je tražio povrat privremeno oduzete robe.
5. Prema navodima iz apelacije, obzirom da nije dobio odgovor od Regionalnog centra Mostar, apelant je izjavio žalbu Upravi za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava) zbog ćutanja administracije. Obzirom da ni drugostepeni organ nije odlučio po izjavljenoj žalbi, apelant je, zbog ćutanja administracije, podnio predmetnu apelaciju Ustavnom sudu.
6. Iz stanja spisa, proizlazi da apelant nije podnio tužbu Sudu Bosne i Hercegovine, zbog neodlučivanja upravnih organa po njegovom zahtjevu, odnosno žalbi.
7. Apelant smatra da mu je zbog „ćutanja administracije“, odnosno neodlučivanjem Regionalnog centra Mostar po njegovom zahtjevu za povrat privremeno oduzete robe, te Uprave o njegovoj žalbi zbog „ćutanja administracije“, povrijeđeno pravo pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant zahtjevom pokrenuo, pred nadležnim organom uprave za indirektno oporezivanje, postupak radi povrata privremeno oduzete robe, te da smatra da mu je neodlučivanjem nadležnih organa o njegovom zahtjevu, odnosno žalbi zbog „ćutanja administracije“, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo da ne bude diskriminisan. S obzirom da drugostepeni upravni organ uprave za indirektno oporezivanje nije donio drugostepeno rješenje, apelant je mogao Sudu Bosne i Hercegovine podnijeti tužbu i pokrenuti upravni spor u skladu sa članom 21. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 19/02, 88/07 i 83/08). S obzirom da apelant nije pokrenuo upravni spor, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović