Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2878/09 (V.B.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2878/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2878/09, rješavajući apelaciju V.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V.B. podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 000250 09 U od 22. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. V.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Nada Nović, advokat iz Dervente, podnio je 8. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000250 09 U od 22. juna 2009. godine.
2. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Ministarstva Derventa (u daljnjem tekstu: Odsjek) je 30. septembra 2009. godine donijelo zaključak broj 05-050-14-35/02 kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za povrat u posjed stana nosiocu stanarskog prava, u Derventi, ulica Kralja Petra I, C-36.
3. U obrazloženju zaključka Odsjek je naveo da je Odlukom Visokog predstavnika za BiH rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stana nosiocima stanarskog prava kod nadležnih opštinskih organa uprave bio 19. april 2000. godine, a kod CRPC Komisije 19. jun 2000. godine. Nadalje, da je članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 65/01; u daljnjem tekstu: Zakon), koji je stupio na snagu 29. decembra 2001. godine, bio određen rok od šest mjeseci, od dana stupanja na snagu Zakona, za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stanova koji su oštećeni i uništeni. Odsjek je naglasio da se predmetni stan ne može svrstati u kategoriju oštećenih ili uništenih stanova, jer je isti stan bio useljen od strane privremenog korisnika još od avgusta 1994. godine, odnosno bio saniran i u funkciji stanovanja na dan 19. aprila 2000. godine, te je iz tog razloga ovaj organ apelantov zahtjev odbacio kao neblagovremen.
4. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 30. juna 2005. godine donijelo rješenje broj 05-050-01-721/05 kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Odsjeka broj 05-050-14-35/02 od 30. septembra 2009. godine.
5. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je prvostepeni organ potpuno i pravilno utvrdio činjenice i donio ožalbeni zaključak kojim je zbog neblagovremenosti odbacio apelantov zahtjev, jer je u provedenom dokazanom postupku pravilno utvrdio da je apelantov zahtjev za povrat spornog stana zaprimljen i protokolisan u Odsjeku 30. januara 2002. godine, a da je rok za podnošenje zahtjeva bio 19. april 2000. godine. Takođe, Ministarstvo je istaklo da se predmetni stan ne može svrstati u kategoriju oštećenih ili uništenih stanova, jer je isti bio osposobljen za stanovanje i neprekidno useljen od 22. avgusta 1994. godine, te da je ispunjavao uslove za stanovanje, jer je bio saniran od strane privremenih korisnika.
6. Okružni sud je 19. aprila 2006. godine donio presudu broj U-94/05 kojim je odbijena kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja broj 05-050-01-721/05 od 30. juna 2005. godine.
7. Vrhovni sud Republike Srpske je 11. oktobra 2006. godine donio presudu broj 118-0-Uvp-06-
000 073 kojom je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-
94/05 od 19. aprila 2006. godine.
8. Ministarstvo je 15. decembra 2008. godine donijelo zaključak broj 18.05/2-P 546/08 kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj 05-050-
01-721/05 od 30. juna 2005. godine.
9. Okružni sud je 22. juna 2009. godine donio presudu broj 13 0 U 000250 09 U kojom je odbačena kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv zaključka Ministarstva broj 18.05/2-P 546/08 od 15. decembra 2008. godine.
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju apelant je Odsjeku 30. januara 2002. godine podnio zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed, koji je zaključkom od 30. septembra 2003. godine, odbacio apelantov zahtjev kao neblagovremen. Ovakav zaključak potvrdilo je i Ministarstvo rješenjem broj 05-050-01-
721/05 od 30. juna 2005. godine, odbijajući apelantovu žalbu kao neosnovanu. Apelant je pred Okružnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 05-050-01-721/05 od 30. juna 2005. godine. Okružni sud je, odlučujući o tužbi, donio presudu broj U-94/05 od 19. aprila 2006. godine, kojom je tužbu odbio kao neosnovanu. Ovu presudu je potvrdio i Vrhovni sud, odbijajući apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Nadalje, Ministarstvo je zaključkom broj 18.05/2-P 546/08 od 15. decembra 2008. godine odbacilo apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-721/05 od 30. juna 2005. godine. Okružni sud je donio presudu broj 13 0 U 000250 09 U od 22. juna 2009. godine, kojom je tužbu apelanta protiv zaključka Ministarstva broj 05-050-01-721/05 od 30. juna 2005. godine odbio kao neosnovanu.
14. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za vraćanje stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na vraćanje u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
1310/06 od 15. februara 2007. godine).
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović