Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2955/09 („Centrotrans“ a.d. Istočno Sarajevo)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Upravni spor
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2955/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2955/09, rješavajući apelaciju „Centrotrans“ a.d. Istočno Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans“ a.d. Istočno Sarajevo podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000 202 od 8. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans“ a.d. Istočno Sarajevo podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. „Centrotrans“ a.d. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Istočnog Sarajeva, koga zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 14. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 202 od 8. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine.

2. Rješenjem Inspektorata rada Republičke uprave za inspekcijske poslove-Odjeljenje Istočno Sarajevo broj 26.6.10/173-3606/07 od 26. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-1549/07 od 22. januara 2008. godine, naloženo je apelantu da preduzme potrebne mjere kojima se otklanjaju povrede prava radnika i povrede zakonskih propisa, time što će radnicima isplaćivati plate i razliku plata isplaćenih zadnjih šest mjeseci, a koje su utvrđene u skladu sa Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom, Posebnim kolektivim ugovorom saobraćaja i veza Republike Srpske i Odlukom o najnižoj cijeni rada u oblasti saobraćaja i veza, te zaposlenim radnicima uručivati pismeni obračun plata prilikom svake isplate.

3. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 22. januara 2008. godine.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 202 od 8. juna 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 19. juna 2008. godine.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama Okružnog i Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Dopustivost u pogledu presude Vrhovnog suda

7. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presudu Vrhovnog suda broj broj 118-0-Uvp-08-000 202 od 8. juna 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u pogledu presude Okružnog suda

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te, stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine.

10. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine, imajući u vidu ju je primio prije 27. juna 2008. godine, kao dana kada je podnio zahtjev za njeno vanredno preispitivanje. S obzirom na to da je apelent presudu Okružnog suda primio prije 27. juna 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj 14 0 U 000044 08 U od 19. juna 2008. godine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2955/09 („Centrotrans“ a.d. Istočno… | Sudska praksa | Aktio