Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3001/09 (M. C.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3001/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3001/09, rješavajući apelaciju Miroslava Cvijanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Cvijanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 P 009130 93 Rev od 8. jula 2009. godine i presude Okružnog suda Doboj broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Cvijanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojeg zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnio je 18. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 P 009130 93 Rev od 8. jula 2009. godine i presude Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Derventa broj 13 84 0 P 009130 009 P od 13. juna 2008. godine poništeno je kao nezakonito rješenje o prestanku radnog odnosa tužene Republike Srpske, Osnovni suda Modriča (u daljnjem tekstu: tužena) broj 086-0-Su-06-000482 od 6. oktobra 2006. godine i tužena obavezana apelanta vratiti na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa, ili da ga rasporedi na poslove i radne zadatke u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim sposobnostima stečenim radom i da mu uspostavi sva prava po osnovu rada i radnog odnosa, te da apelantu naknadi troškove postupka.

3. Presudom Okružnog suda broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev aplenata, a apelant obavezan tuženoj nadoknaditi troškove postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 84 0 P 009130 93 Rev od 8. jula 2009. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74//05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos predviđen u odredbi člana 237. stav

2. ZPP, a Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP, apelantovom zahtjevu nije bilo moguće udovoljiti.

5. Apelant smatra da su pobijanim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 84 0 P 009130 93 Rev od 8. jula 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantica izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 84 0 P 009130 0009 Gž od 25. februara 2009. godine budući da je rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 8. jula 2009. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je apelant presudu Okružnog suda morao dobiti prije tog datuma. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3001/09 (M. C.) | Sudska praksa | Aktio