Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3023/09 (B. T.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3023/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3023/09, rješavajući apelaciju B. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. T. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000366 od 8. jula 2009. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina broj 012-0-

Gž-07-000691 od 22. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Bijeljina broj 080-0-P-06-000260 od 15. juna 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. B. T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lopara, podnijela je 21. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000366 od 8. jula 2009. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000691 od 22. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-P-06-000260 od 15. juna 2007. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-P-06-000260 od 15. juna 2007. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000691 od 22. novembra 2007. godine odbačena je tužba koju je apelantica podnijela protiv tužene Republike Srpske, RGU Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražila da se poništi kao nezakonito rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u odredbi člana 88. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/02) propisano da državni službenici imaju pravo pismeno obratiti starješini organa uprave i podnijeti prigovor protiv rješenja ili drugog pojednačnog akta kojim je odlučeno o njihovim pravima i obavezama. Taj se prigovor podnosi u roku od 8 dana od dana prijema akta kojim su nezadovoljni, a o njemu je starješina organa državne uprave dužan odlučiti u roku od 30 dana od dana njegovog dostavljanja. Ukoliko starješina o podnesenom prigovoru ne odluči u navedenom roku ili ako državni službenik nije zadovoljan odlukom donesenom povodom prigovora, državni službenik se ima pravo obratiti nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja. U konkretnom slučaju apelantica nije ispoštovala navedene prekluzivne rokove nego je tužbu sudu podnijela po proteku navedenog roka zbog čega je Osnovni sud oslučio kao u izreci rješenja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000366 od 8. jula 2009. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv rješenja Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000691 od 22. novembra 2007. godine je odbijena kao neosnovana.

4. Apelantica smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njena prava iz člana II/3. a) , e), g) i m) Ustava iz Bosne i Hercegovine te čl. 2., 6. i 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju tužba kojom je apelantica tražila da se poništi kao nezakonito rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa je odbačena kao neblagovremena. Osnovni i Okružni sud su u obrazloženju rješenja naveli da se apelantica sudu obratila po proteku prekluzivnog roka te time sudove lišila mogućnosti da raspravljaju o meritumu apelanticinog zahtjeva, jer je navedenim presudom samo odlučeno da li su zakonite procesne odluke suda kojima je apelanticina tužba odbačena kao neblagovremena.Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji koju je apelnatica izjavila protiv presude Okružnog suda donio rješenje kojim se revizija odbija kao neosnovana.

8. Dakle, sudovi u ovom postupku nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinih navoda iz tužbe, već je tužba odbačena iz formalnog razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo o tužbenim navodima apelantice, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3023/09 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio