Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3149/09 (S.K.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3149/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3149/09, rješavajući apelaciju S.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.K. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-001 154 od 2. jula 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. S.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, koga zastupa Dunja Matijašević, advokat iz Prijedora, podnio je 6. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001 154 od 2. jula 2009. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv tuženog „Mittal“ Rudnici Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate.
3. Osnovni sud je Presudom broj RS-111/05 od 25. januara 2008. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, pa je poništio kao nezakonitu Odluku tuženog o otkazu ugovora o radu broj 81-136/04 od 29. oktobra 2004. godine i Rješenje o prestanku radnog odnosa broj 81-136-A/05 od 11. januara 2005. godine, te je shodno tome obavezao tuženog da apelanta vrati na poslove i zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima kao i potrebama tuženog. Takođe, predmetnom presudom tuženi je obavezan da apelantu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od prestanka radnog odnosa 28. februara 2005. godine do 30. juna 2007. godine isplati ukupan iznos od 10.940,94 KM, te na ime razlike naknada plata za period od 16. avgusta 2004. godine do 28. februara 2005 godine isplati ukupan iznos od 1.271,31 KM, sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, zatim da izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u istom periodu na navedeni iznos i da apelantu nadoknadi troškove spora u iznosu od 2.150,00 KM. Presudom je odbijen kao neosnovan višak apelantovog tužbenog zahtjeva u odnosu na naknade plata i naknade na ime regresa za period od 19. aprila 2004. godine pa do 30. juna 2007. godine, kao i u dijelu zahtjeva za uplatu doprinosa nadležnim fondovima penzijskog i zdravstvenog osiguranje, te višak zahtjeva za naknadu troškova spora, dok je tužba odbačena u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1-
0471/04 koji je zaključen između apelanta i tuženog.
4. Tuženi je izjavio žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj RS-111/05 od 25. januara 2008. godine, koju je Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) Presudom broj 011-0-Ž-
08-000 173 od 28. avgusta 2008. godine, odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu.
5. Odlučujući o reviziji tuženog protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 173 od 28. avgusta 2008. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-08-001 154 od 2. jula 2009. godine, kojim je uvažio reviziju, ukinuo osprenu presudu Okružnog suda i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.
6. Apelant smatra da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Okružnim sudom, s obzirom da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 154 od 2. jula 2009. godine ukinuta Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 173 od 28. avgusta 2008. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović