Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3982/09 (M. I.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3982/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3982/09, rješavajući apelaciju Mladenke Ilišinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladenke Ilišinović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000 610 od 13. oktobra 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-07-002 203 od 12. februara 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-48/94 od 13. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladenka Ilišinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Grubišinog Polja, Hrvatska, koju zastupa Milutin Đorđević, advokat iz Banje Luke, podnijela je 15. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 610 od 13. oktobra 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-002 203 od 12. februara 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-48/94 od 13. jula 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-48/94 od 13. jula 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-002 203 od 12. februara 2008. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev Nade Kukavica (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i obavezana apelantica da solidarno sa ranije obavezanim tuženim Slavkom Čikićem, po presudi broj P-1569/01 od 24. decembra 20025. godine, isplati iznos od 4.822,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je sa preostalim tužbenim zahtjevom tužiteljica odbijena kao neosnovanim.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 610 od 13. oktobra 2009. godine, odbačena je apelantičina revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda i odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova za sastav odgovora na reviziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 4.822,00 KM, tako da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM , te je revizija odbačena kao nedozvoljena u odnosu na dosuđeni iznos od 4.822,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i na dosuđene parnične troškove u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Vrhovni sud je dalje naveo da pošto se apelantičnim revizijom pobija drugostepena presuda „u cijelosti“ (dakle, i u onom dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom), revizija je u ostalom dijelu odbačena kao nedozvoljena, zbog toga što apelantica nema pravni interes za podnošenje revizije u tom dijelu (član 247. stav 2 u vezi sa stavom 1. Zakona o parničnom postupku).

4. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 610 od 13. oktobra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-002 203 od 12. februara 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-002 203 od 12. februara 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 13. oktobra 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3982/09 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio