Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-229/10 («Una banka» d.d. Bihać)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-229/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 229/10, rješavajući apelaciju «Una banka» d.d. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Una banka» d.d. Bihać podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Pž-
09-000091 od 6. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Una banka» d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica) sa sjedištem u Bihaću, koju zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Pž-09-000091 od 6. novembra 2009. godine. Apelantica je u apelaciji, također tražila donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Ip-008-000 489 od 7. augusta 2008. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj Ps-194/03 od 22. septembra 2004. godine, apelantica kao tužena je obavezana tužitelju «Smrča» d.o.o. Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: tužitelj) platiti iznos od 16.145,23 KM na ime duga sa zakonskom zateznom kamatom od 7. maja 2001. godine do isplate i na ime parničnih troškova 484 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Stavom II dispozitiva presude je konstatovano da je tužba povučena za iznos od 6.962,80 KM. Stavom III presude odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 6.962,80 KM.
3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 017-0-Ip-008-000 489 od 7. augusta 2008. godine određeno je izvršenje protiv apelantice kao izvršenika na osnovu izvršne isprave odnosno presude Općinskog suda broj Ps-194/03 od 22. septembra 2004. godine.
4. Apelantica je protiv navedenog rješenja o izvršenju izjavila prigovor 3. septembra 2008. godine, koji je rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Ip-008-000 489 od 15. aprila 2009. godine odbijen u cjelosti kao neosnovan.
5. Rješavajući žalbu koju je na rješenje Općinskog suda broj 017-0-Ip-008-000 489 od 15. aprila 2009. godine izjavila apelantica, Kantonalni sud je rješenjem broj 001-0-Pž-09-000091 od 6. novembra 2009. godine žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio. Stavom II dispozitiva rješenja odbijen je tužitelj kao tražilac izvršenja sa zahtjevom za naknadu troškova izvršnog postupka u iznosu od 526,50 KM na ime nagrade za dati odgovor na apelantičinu žalbu.
6. Apelantica navodi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom da je apelantica osporila rješenje Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-09-000091 od 6. novembra 2009. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Ovo rješenje je doneseno u izvršnom postupku, na temelju pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj Ps-194/03 od 22. septembra 2004. godine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni izvršni postupak utiče, neovisno od pravosnažne presude Općinskog suda broj Ps-194/03 od 22. septembra 2004. godine, na apelantičina imovinska prava u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz. Evropsku konvenciju.
9. U konkretnom slučaju osporeno rješenje Kantonalnog suda je doneseno nakon parničnog postupka između apelantice i tužitelja kao tražioca izvršenja koji je okončan pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda.
10. Prema tome, izvršni postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, imalo je za cilj isključivo provođenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda donesene u parničnom postupku, u kojem je pravosnažno odlučeno o apelanticinim građanskim pravima i obavezama.
11. Apelantica navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi i u pogledu kršenja prava na imovinu takođe odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud smatra da se stav ovog suda iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ), može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantičinom imovinskom pravu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već je samo dozvoljeno izvršenje na osnovu presude Općinskog suda broj Ps-194/03 od 22. septembra 2004. godine kojom su utvrđena apelanticina imovinska prava i obaveze. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija u odnosu na član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelantica žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
14. Imajući u vidu da je u apelantičinom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su njeni navodi o kršenju prava iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović