Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1049/09 (Z. J.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1049/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-1049/09, rješavajući apelaciju Zvonka Jelice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonka Jelice podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik broj 006-0-Gž-08-
000515 od 5. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda Bugojno broj 046-0-P-06-000524 od 20. marta 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zvonko Jelica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 1. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-08-000515 od 5. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 046-0-P-06-000524 od 20. marta 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 046-0-P-06-000524 od 20. marta 2007. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-08-000515 od 5. marta 2009. godine odbačena je kao neblagovremena revizija koju je apelant izjavio protiv rješenja Kantonalnog suda broj 006-0-
Gž-07-000617 od 7. februara 2008. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelantu rješenje Općinskog suda broj 046-0-P-06-000 524 od 2. marta 2007.godine lično uručeno na adresu u Jajcu, ulica Bana Jelačića br. 11. Apelantu je na istu adresu dostavljeno i rješenje Kantonalnog suda broj 006-0-GŽ-07-000 617 od 07. februara 2008.godine, ali, budući da dostavljač nije zatekao apelanta na navedenoj adresi, ostavio mu je obavjest o tome. Navedeno rješenje je Kantonalni sud istakao i na oglasnoj ploči suda, te dopisom od 30. maja 2008. godine obavijestio apelanta da može preuzeti navedeno rješenje u prostorijama Kantonalnog suda. Nakon pismenog zahtjeva apelanta od 05. juna 2008. godine da mu se dostavi drugostepena odluka, apelantu je ista uručena 19. juna 2008.godine, nakon čega je apelant izjavio reviziju 1. jula 2008. godine. Na osnovu ovakvog činjeničnog stanja Općinski sud je zaključio da je revizija apelanta neblagovremena. Odredbom člana 345. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hrecegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) je predviđeno da ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od odraslih članova njegovog domaćinstva koje je dužan primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu. Odredbom člana 346. stav 1. ZPP je predviđeno da ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen u članu 345. ZPP, a dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava obaviti, ostavit će u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi ili pribiti na vrata stana ili prostorije pismenu obavijest da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga ta osoba tamo može preuzeti u roku od 15 dana u roku od dana pokušaja dostave. Odredbom člana 346. stav 3. ZPP-a je predviđeno da se dostava smatra obavljenom na dan kada osoba kojoj se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu a ako psimeno ne bude preuzeto istekom roka iz stava 1. navednog člana. Budući da je na dostavnici navedeno da je apelant 13. februara 2008. godine obavješten da može preuzeti drugostepenu odluku, te budući da navedenu odluku apelant nije podigao u roku od 15 dana to se dostava navedenog pismena imala smatrati urednom na dan 1. mart 2008.godine. Sama činjenica da je apelantu 19. juna 2008.godine ponovo dostavljena drugostepena odluka, ne znači da mu od tada ponovo teče rok za izjavljivanje revizije budući da se dostava smatra obavljenom pošto apelant nije preuzeo pismeno nakon ostavljene obavjesti, jer se rok za izjavljivanje revizije računa od dana kada je prvi put, u skladu sa odredbom člana 346. ZPP izvršena dostava drugostepene odluke.
3. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno podnio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000617 od 7. februara 2008. godine. Dakle, Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg Općinski i Kantonalni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović