Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3018/09 (D. P.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3018/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3018/09, rješavajući apelaciju Dragice Pantić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Pantić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 004411 09 Rev od 9. jula 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina broj 80 0 P 004411 06 P od 9. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragica Pantić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 22. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 004411 09 Rev od 9. jula 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem teskstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 004411 06 P od 9. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 004411 06 P od 9. oktobra 2008. godine odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi D.A. (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da trpi da apelantica svoje potraživanje prema pokojnom J.A. u iznosu navedenom u izreci navedene presude namiri iz nekretnina pobliže označenih u izreci navedene presude, a koje su u vlasništvu prvotuženog. Istom je presudom usvojen alternativni tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između tuženog i J.A. što je tuženi obavezan priznati i trpiti da se briše i zabrani upis prava u evidenciju nekretnina po osnovu navedenog ugovora.
3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine uvažene su žalbe tuženih i prvostepena presuda preinačena na način da je alternativni tužbeni zahtjev apelantice odbijen kao neosnovan, tuženi je obavezan apelantici naknaditi troškove postupka, te je odbijen kao neosnovan zahtjev apelantice da se dozvoli mjera osiguranja kojom bi se zabranila svaka promjena upisa korisnika na nekretninama ostavioca J.A.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 004411 09 Rev od 9. jula 2009. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud je u obraloženju rješenja naveo da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu ZPP) propisano da ravizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 10.000,00 KM, odnosno ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. stav 1. ZPP.
5. Apelantica smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 004411 09 Rev od 9. jula 2009. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presude Okružnog suda broj 80 0 P 004411 08 Gž od 23. februara 2009. godine budući da je rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 9. jula 2009. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je apelantica presudu Okružnog suda morala dobiti prije tog datuma. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović