Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4113/09 (S. G.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4113/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 4113/09, rješavajući zahtjev Stanka Grubača za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Stanka Grubača za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanko Grubač (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Čedo Đukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. decembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 002325 09 Kž od 9. decembra 2009. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 002325 09 Kv od 2. decembra 2009. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio puštanje apelanta na slobodu do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda broj 011-0-Kpp-09-000 251 od 6. novembra 2009. godine apelantu je određen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ubistva iz člana 148. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 49/03; u daljnjem tekstu: KZ RS) i zbog pritvorskih razloga propisanih članom 197. stav 1. tačka g) Zakona o krivičnom postupku - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 100/09; u daljnjem tekstu: ZKP).
3. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 002325 09 Kv od 2. decembra 2009. godine apelantu je produžen pritvor, nakon što je 30. novembra 2009. godine protiv njega potvrđena optužnica Okružnog tužilaštva Banjaluka broj KT-1234/09 od 27. novembra 2009. godine, tako da po tom rješenju pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od potvrđivanja optužnice, uz obaveznu kontrolu opravdanosti pritvora koja će se vršiti svakih dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da postoji osnovana sumnja da je apelant 4. novembra 2009. godine u svojoj kući u selu Brđani lišio života dugogodišnjeg poznanika i komšiju M.P. (u daljnjem tekstu: oštećeni) tako što je nakon kraće prepirke sa oštećenim donio pištolj iz spavaće sobe i ispalio više metaka od kojih je jedan pogodio oštećenog u lijevu natkoljenicu, a četiri metka u grudni koš, usljed kojih povreda je došlo do spoljašnjeg i unutrašnjeg krvarenja, te trenutne smrti oštećenog. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na takvu težinu djela i prouzrokovanu posljedicu, kao i na opasnost apelanta kao izvršioca koja se ogleda u izraženoj odlučnosti i upornosti u namjeri da oštećenog liši života. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da sve te okolnosti poprimaju značaj okolnosti vanrednog karaktera koje upućuju na zaključak da bi puštanje apelanta na slobodu u ovoj fazi postupka rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda u selu Brđani gdje živi apelant i njegova porodica, kao i porodica oštećenog, te njihovi rođaci i prijatelji. Pored toga, Okružni sud je naveo da od kritičnog događaja nije prošlo ni mjesec dana, te da sve te okolnosti sagledane u međusobnoj vezi upućuju na zaključak da i dalje postoji pritvorski razlog iz člana 197. stav 1. tačka g) ZKP, te da je stoga neophodno apelantu produžiti pritvor.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 002325 09 Kž od 9. decembra 2009. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da iz odredbe člana 197. stav 1. tačka g) ZKP proizlazi da je za primjenu ovog pritorskog osnova prvenstveno potrebno da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je potrebno da postoje i drugi posebni uslovi koji se izvode iz težine djela s obzirom na način izvršenja ili posljedicu, a iz kojih proizlazi zaključak da bi puštanje osumnjičenog ili optuženog na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda, pri čemu se ne zahtijeva da je do takvog narušavanja i došlo. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da postojanje tih posebnih razloga proizlazi iz činjenice da se apelant osnovano sumnjiči da je u svojoj kući lišio života dugogodišnjeg poznanika i komšiju koji mu je došao u posjetu, tako što je nakon kraće prepirke donio pištolj iz spavaće sobe i ispalio više metaka u oštećenog, koji je u tom trenutku sjedio za kuhinjskim stolom, od čega su četiri metka pogodila oštećenog. Imajući u vidu visok stepen krivične odgovornosti koja proizlazi iz izražene odlučnosti i upornosti u izvršenju djela, po ocjeni Vrhovnog suda, u potpunosti opravdava zaključak o postojanju stvarne opasnosti narušavanja javnog reda ukoliko bi apelant bio pušten na slobodu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu je pritvor produžen bez postojanja relevantnih i dovoljnih razloga koji opravdavaju odluku za produženje pritvora. Apelant navodi da je pored ozbiljnosti i težine optužbi, kao inicijalnog rizika koji nadležni organi mogu da uzmu u obzir prilikom određivanja ili produženja pritvora, neophodno utvrditi da li postoje i drugi razlozi koji opravdavaju odluku o pritvoru. Apelant smatra da ne postoji nijedna objektivna okolnost koja ukazuje da bi njegovo puštanje na slobodu bilo prijetnja javnom redu, te da sudovi nisu konkretizovali stvarnu opasnost da će apelant ako bude pušten na slobodu svojim postupcima narušavati javni red. S obzirom da nisu ispunjeni uslovi za produženje pritvora, apelant smatra da bi određivanje predložene privremene mjere bilo razumno i opravdano rješenje kojim će se spriječiti trajanje neopravdanog pritvora.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelant smatra da njegovi navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović