Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1445/08 («BIG-Investiciona grupa» d.d. Sarajevo i «ABDS-Društvo za upravljanje fondovima» d.d.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Privatizacija
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1445/08
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1445/08, rješavajući apelaciju „BIG-Investicione grupe“ d.d. Sarajevo i „ABDS-Društva za upravljanje fondovima“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „BIG-Investicione grupe„ d.d. Sarajevo i „ABDS-Društva za upravljanje fondovimA” d.d. Sarajevo.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Tuzli broj: Ps- 1904/04.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj Ps-1904/04, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati „BIG-Investicionoj grupi” d.d. Sarajevo i „ABDS-Društvu za upravljanje fondovima” d.d. Sarajevo ukupan iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. «BIG-Investiciona grupa» d.d. Sarajevo i «ABDS-Društvo za upravljanje fondovima» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj: Ps-1904/04.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. maja 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud dostavio je odgovor 3. juna 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 30. juna 2008. godine.
5. Ustavni sud je 4. januara 2010. godine zatražio na uvid spis broj: Ps-1904/04. Općinski sud je dostavio kopiju spisa 13. januara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelanti su 25. oktobra 2004. godine pokrenuli parnični postupak protiv tuženog JKP »Vodovod i kanalizacija» Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja da je «BIG-Investiciona grupa» d.d. Sarajevo istupilo iz članstva tuženog, te da se naloži tuženom da u roku od 30 dana otkupi dionice – ulog koji «BIG-Investiciona grupa» d.d. Sarajevo ima u tuženom, v.s. 21.568.262,17 KM, sa zakonskim kamatama počevši od 15. septembra 2004. godine i da naknadi troškove postupka. U obrazloženju tužbenog zahtjeva apelanti su naveli da je Kantonalna agencija za privatizaciju Tuzlanskog kantona donijela Rješenje 22. oktobra 2001. godine kojim je provedena privatizacija tuženog i na osnovu kojeg je «BIG-Investiciona grupa» d.d. Sarajevo postao vlasnik 31,05 % od ukupnog kapitala tuženog. Budući da tuženi nije izvršio svoje obaveze nakon privatizacije, to su apelanti pokrenuli sudski postupak.
8. Općinski sud je 15. marta 2005. godine zaprimio odgovor na tužbu tuženog.
9. Apelanti su 26. septembra 2006. godine urgirali postupanje Općinskog suda u predmetu, navodeći da predmet skoro dvije godine nije uzet rad, niti je tužba poslana na odgovor.
10. Općinski sud je 3. juna 2008. godine donio Rješenje kojim je zakazao pripremno ročište za 17. septembar 2008. godine, koje je odgođeno za 24. novembar 2008. godine na zahtjev tuženog, jer su apelanti dostavili pismeno uvodno izlaganje na koje je tražio da se pismeno očituje.
11. Podneskom od 20. novembra 2008. godine tuženi je zatražio da se odgodi pripremno ročište zbog zdravstvenih problema zastupnika tuženog, te pruzimanja spisa i upoznavanja sa spisom drugog zastupnika tuženog.
12. Općinski sud je 24. novembra 2008. godine donio rješenje kojim je pripremno ročište odgodio i zakazao za 3. februar 2009. godine.
13. Tuženi je 28. januara 2009. godine dostavio Općinskom sudu odgovor na uvodno izlaganje apelanata od 17. septembra 2008. godine.
14. Općinski sud je 3. februara 2009. godine održao pripremno ročište na kojem je, između ostalog, donio rješenje kojim je određeno da vještačenje izvrši vještak finansijske struke S.A., rješenje kojim je odredio umješača na strani tuženog Općinu Tuzla (u daljnjem tekstu: umješač), te zakazao glavnu raspravu za 7. april 2009. godine.
15. Dopisom od 3. marta 2009. godine Općinski sud je dostavio apelantima i tuženom dopis kojim vještak S. A. obavještava sud da nije u mogućnosti izvršiti vještačenje, te zatražio saglasan prijedlog za određivanje novog vještaka.
16. Umješač je 12. marta 2009. godine, a apelanti i tuženi su 13. marta 2009. godine obavijestili Općinski sud da su usaglasili prijedlog, odnosno da predmetno vještačenje obavi stalni sudski vještak D.M.
17. Rješenjem od 13. marta 2009. godine Općinski sud je odredio da vještačenje obavi vještak finansijske struke D.M.
18. Podneskom od 6. aprila 2009. godine apelanti su tražili da se odgodi ročište za glavnu raspravu, zakazano za 7. april 2009. godine, zbog ekonomičnosti, jer je evidentno da se neće moći sačiniti nalaz i mišljenje vještaka do tog roka.
19. Rješenjem od 7. aprila 2009. godine Općinski sud je odgodio ročište za glavnu raspravu i ročište zakazao za 3. jun 2009. godine.
20. Podneskom od 3. juna 2009. godine apelanti su tražili da se odgodi ročište za glavnu raspravu, zakazano za 3. jun 2009. godine zbog toga što su informirani da vještak nije sačinio nalaz i mišljenje.
21. Rješenjem od 3. juna 2009. godine Općinski sud je odgodio ročište za glavnu raspravu i ročište zakazao za 8. oktobar 2009. godine.
22. Dopisom od 8. oktobra 2009. godine Općinski sud je tražio da se vještak izjasni u pogledu izrade nalaza i mišljenja.
23. Rješenjem od 8. oktobra 2009. godine Općinski sud je odgodio ročište za glavnu raspravu i ročište zakazao za 7. januar 2010. godine.
24. Općinski sud je održao konsultativno ročište 9. novembra 2009. godine, jer je vještak D.M. obavijestila sud da nije sačinila nalaz i mišljenje, te predložila da vještačenje uradi revizorska kuća, budući da se radi o privatizaciji javnog preduzeća, a da prethodno nisu izdvojena prirodna bogatstva u bilansima stanja.
25. Rješenjem od 11. decembra 2009. godine Općinski sud je odredio da vještačenje obavi vještak finansijske struke A.M, koja je dopisom od 10. decembra 2009. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti vještačenje, zbog eventualnog sukoba interesa, budući da je zaposlena u Ministarstvu finansija Tuzlanskog kantona.
26. Rješenjem od 11. decembra 2009. godine Općinski sud je odredio da vještačenje obavi vještak finansijske struke M.M.
27. Rješenjem od 7. januara 2010. godine Općinski sud je odgodio ročište za glavnu raspravu i ročište zakazao za 11. februar 2010. godine, budući da vještak M.M. nije dostavila nalaz i mišljenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelanti navode da su tužbu podnijeli 22. oktobra 2004. godine, a da do dana podnošenja apelacije Općinski sud sud nije preduzeo nikakve radnje radi odlučivanja o tužbi, odnosno da nije dostavio tužbu na odgovor u smislu člana 69. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) i pored urgencije od 27. septembra 2006. godine kojom su tražili da se ubrza postupak, te da im se s tim u vezi isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
29. Općinski sud smatra da u ovom postupku nisu povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku, da je odgovor na tužbu sudu dostavljen 15. marta 2005. godine, te da je osnovni razlog zašto nije zakazao ročište činjenica da je postupajući sudija zadužen za 1.494 predmeta.
V. Relevantni propisi
30. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 75.
[…] (4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI. Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njihove tužbe nerazumno dugo traje, navodeći da o njihovoj tužbi nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je s tim u vezi, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
35. Apelanti se žale da im je, zbog nedonošenja odluke o njihovoj tužbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
36. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
37. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
38. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
b) Period koji se uzima u obzir
39. Apelanti su pokrenuli parnični postupak protiv tuženog 25. oktobra 2004. godine pred Općinskim sudom, koji do donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, postupak traje više od pet godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
40. Ustavni sud uočava da su apelanti pokrenuli postupak radi utvrđenja da je «BIG- Investiciona grupa» d.d. Sarajevo istupio iz članstva tuženog, budući da tuženi nije ispunio obaveze po izvršenoj privatizaciji, prema kojoj je «BIG-Investiciona grupa» d.d. Sarajevo postao vlasnik 31,05% ukupnog kapitala tuženog, te s tim u vezi da se isplati tržišna vrijednost njegovog udjela. Ustavni sud, dalje, uočava da je na pripremnom ročištu predloženo da se izvede veliki broj dokaza, da se glavna rasprava odgađala u više navrata zbog toga što su vještaci odustajali od vještačenja, te da je jedan vještak predložio da vještačenje obavi revizorska kuća zbog utvrđenih nedostataka u postupku privatizacije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojoj suštini može smatrati složenim.
41. U vezi sa ponašanjem apelanata, Ustavni sud je ustanovio da su apelanti 26. septembra 2006. godine urgirali da Općinski sud postupa u predmetu, da su nakon održavanja pripremnog ročišta 9. februara 2009. godine u ostavljenom roku dostavili usaglašeni prijedlog za određivanje drugog vještaka finansijske struke, te da su nakon toga u više navrata tražili da se odgodi ročište za glavnu raspravu, zbog ekonomičnosti postupka, jer vještak nije sačinio nalaz i mišljenje. Ustavni sud uočava da su apelanti zbog objektivnih razloga tražili da se odgodi ročište nakon održavanja pripremnog ročišta 3. februara 2009. godine, te ne nalazi da su doprinijeli dužini trajanja postupka, jer nisu koristili bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.
42. Dalje, u vezi sa ponašanjem Općinskog suda, Ustavni sud je ustanovio da su apelanti tužbeni zahtjev dostavili 25. oktobra 2004. godine, a da je Općinski sud 3. februara 2009. godine održao pripremno ročište, dakle, nakon više od četiri godine u kojem periodu je samo dostavio tužbu na odgovor. Nakon toga Općinski sud je intenzivirao rad na predmetu. Međutim, do donošenja ove odluke još uvijek nije održana glavna rasprava, dakle, nakon više od pet godina od dana podnošenja tužbe.
43. Ustavni sud uočava da je Općinski sud kao opravdanje za dugo trajanje postupka naveo da postoji veliki broj predmeta za koje je zadužen postupajući sudija. Međutim, Ustavni sud je u prethodnim tačkama ove odluke već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, te da je država obavezna da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da za ovo nepostupanje, odnosno za trajanje postupka pred Općinskim sudom više od pet godina, pri čemu prvenstveno naglašava činjenicu da je pripremno ročište održano nakon više od četiri godine, Općinski sud nema opravdanja iako smatra da se radi o složenom predmetu, ali i uočava da ta činjenica u periodu do održavanja pripremnog ročišta nije mogla utjecati na dužinu postupku. Razloge za ovakvu ocjenu Ustavnom sudu pruža i odgovor Općinskog suda koji nije dao relevantne razloge za svoje nepostupanje, niti je naveo razloge koji bi ukazali na eventualan doprinos apelanata, a samim tim i odgovornost za predmetnu dužinu postupka.
44. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
45. Apelanti traže da im se dosudi kompenzacija zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti kompenzaciju. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, ovu naknadu određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 20/06).
46. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu da parnični postupak traje više od pet godina, apelantima se određuje kompenzacija u visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak koji je pokrenut radi utvrđivanja istupanja iz članstva tuženog i, s tim u vezi, isplate udjela traje više od pet godina i kada se to trajanje može staviti na teret Općinskom sudu, te kada taj sud nije naveo valjane razloge za ovako dugo trajanje postupka.
48. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović