Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3325/07 («Zeba Tours» d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3325/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3325/07, rješavajući apelaciju «Zeba Tours» d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Zeba Tours» d.o.o. Sarajevo, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-

0-Pžp-07-000 317 od 7. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Pr 010053 07 Pr od 24. augusta 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. «Zeba Tours» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa punomoćnik Dervo Mašić, podnio je 10. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Pžp-07-000 317 od 7. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 Pr 010053 07 Pr od 24. augusta 2007. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 Pr 010053 07 Pr od 24. augusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Pžp-07-000 317 od 7. novembra 2007. godine, apelant kao pravno lice i Sakib Zeba kao odgovorno lice apelanta, oglašeni su odgovornim da su na način opisan u izreci rješenja počinili prekršaj iz člana 13. stav 2. Zakona o međunarodnom i međuentitetskom drumskom prevozu, pa se radi toga kažnjavaju: apelant novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM, a Sakib Zeba kao odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM.

3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je na usmenom pretresu održanom 21. augusta 2007. godine pristupio predstavnik ovlaštenog organa Javnog graničnog prelaza Brod i svjedok policajac, dok uredno pozvani apelant i odgovorno lice nisu pristupili. U provedenom dokaznom postupku Osnovni sud je utvrdio da su apelant i odgovorno lice počinili prekršaj za koji se terete, jer je 14. maja 2007. godine oko 6,10 sati na graničnom prijelazu Brod na ulazu u BiH kontrolisan autobus marke «Neoplan» navedenih registarrskih oznaka, vlasništvo apelanta, te je uvidom u dozvolu za međunarodni linijski prijevoz putnika serijskog broja 0404576 utvrđeno da autobus saobraća na relaciji Stockholm-Sarajevo za registrovanu liniju broj 856/S-13 sa itinererom kretanja Sarajevo –Bosanska Gradiška-Stockholm, te da ne koristi prijelaz Bosanska Gradiška kako je navedeno u dozvoli. Osnovni sud je obrazložio da je izvršio uvid u navedenu dozvolu za međunarodni linijski prevoz putnika i utvrdio da je u konkrentom slučaju granični prijelaz koji se trebao koristiti Bosanska Gradiška, a da je vozač navedenog autobusa koristio prijelaz Brod mimo dozvole. Osnovni sud je također razmotrio pismeni zahtjev apelanta za obustavu postupka uz obrazloženje apelanta da se u konkretnom slučaju radilo o vanlinijskom prijevozu. Osnovni sud je zahtjev odbacio kao neosnovan, jer je na putnom listu zaokružena «A» vožnja što znači da je tokom cijele vožnje autobus trebao biti sa putnicima, međutim dolaskom na granični prijelaz Brod, kako je u postupku utvrđeno, u autobusu nije bilo putnika.

4. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da su neosnovani prigovori iz apelantove žalbe da su na štetu apelanta učinjene bitne povrede prekršajnog postupka, jer u žalbi nije konkretizovano u čemu se te povrede sastoje, niti iz sadržaja spisa proizilazi postojanje takvih povreda. Okružni sud je također naveo da se u žalbenim prigovorima ističe da je apelant u predmetnom slučaju vršio međunarodni vanlinijski prevoz putnika. Međutim, prilikom kontrole predmetnog autobusa službenom licu je predočen putni list sa zaokruženom «A» vožnjom, što znači da je tokom cijele vožnje autobus trebao biti sa putnicima. Obzirom da prilikom kontrole na graničnom prijelazu u autobusu nije bilo putnika, Okružni sud je ocijenio pravilnim zaključak prvostepenog suda da se u konkretnom slučaju nije radilo o vanlinijskom prevozu putnika.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zažtitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalno pravo. Istakao je da je u konkretnom slučaju apelant vršio vanlinijski prijevoz putnika na relaciji Sarajevo-Skoplje-Švedska-

Evropa za račun njihovog kooperanta iz Švedske, te da je po izvršenom prijevozu, vraćajući se u BiH, koristio granični prijelaz Brod, što mu je bilo dozvoljeno u konkretnom slučaju, te da nema prekršaja iz člana 13. stav 2. Zakona o međunarodnom i međuentitetskom drumskom prevozu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stava 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni, da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član

6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22.).

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, osim u slučajevima u kojima su odluke redovnih sudova povrijedile ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). Također, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, odnosno u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda je da ispita je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno je li prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).

10. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoju odluku primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takvo obrazoženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant osim istovjetnih navoda koje je isticao tokom prekršajnog postupka, u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu da se apelant isključivo žali na primjenu materijalnog prava, a naročito stav naveden u ovoj odluci, da nije zadatak ovog suda da preispituje zaključke redovnih sudova o činjenicama i pravu, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3325/07 («Zeba Tours» d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio