Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-848/08 (Ć. B.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-848/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. veljače 2010. godine, u predmetu broj AP-848/08, rješavajući zahtjev Ćazima Beširevića i Vernesa Beširevića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Ćazima Beširevića i Vernesa Beširevića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ćazim Beširević (u daljnem tekstu: prvoapelant) i Vernes Beširević (u daljnjem tekstu: drugoapelant), koje zastupa Zahid Hadžić, odvjetnik iz Visokog, podnijeli su 18. ožujka 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kžk-07-000 003 od 30. listopada 2007. godine.

2. Prvoapelant i drugoapelant 9. siječnja 2010 godine podnijeli su zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravosnažne Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kžk-07-000 003 od 30. listopada 2007. godine, po Uputnom aktu Općinskog suda, broj 41 0 K 000363 08 Iks od 7. prosinca 2009. godine, do okončanja postupka po apelaciji. Uputnim aktom prvoapelant se upućuje da se 22. prosinca 2009. godine javi u Kazneno popravni zavod Bihać, Odjeljenje izdržavanja kazne. Uz zahtjev prvoapelant i drugoapelant dostavili su Rješenje Kantonalnog suda, broj 41 0 K 000363 09 Iksz od 30. prosinca 2009. godine, kojim je obijena žalba prvoapelanta i potvrđeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda broj 41 0 K 000363 08 Iks od 17. prosinca 2009. godine (tim Rješenjem odbijena je molba prvoapelanta da se odloži izdržavanje kazne po navedenoj pravosnažnoj presudi). U obrazloženju zahtjeva za privremenu mjeru prvoapelant i drugoapelant navode da je upućivanje prvoapelanta u Bihać, bez opravdanog razloga, da je prvoapelant invalid II kategorije, da je istovremeno i drugoapelant, sin prvoapelanta, dobio poziv za izdržavanje kazne zatvora, da je supruga prvoapelanta nezaposlena, te da će neodlaganjem izdržavanja kazne biti ugrožena egzistencija cijele obitelji.

3. Presudom Općinskog suda, broj 041-O-K-06-000047 od 25. listopada 2006. godine, prvoapelant i drugoapelant oglašeni su krivim, zato što su, u vrijeme i na način precizno naveden u izreci presude, počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 172. stavak 1. u svezi sa člankom 31. Kaznenog zakona Federacije BiH («Službene novine Federacije Bih», broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05). Općinski sud je osudio prvoapelanta i drugoapelanta na kaznu zatvora od po četiri mjeseca. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da je, nakon provedenih dokaza, nesumnjivo zaključio da su prvoapelant i drugoapelant počinili ovo kazneno djelo, odnosno da su, nakon prepirke sa oštećenim A.K. (u daljnjem tekstu: oštećeni) zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, fizički napali oštećenog i nanijeli mu teške tjelesne ozljede opasne po život.

4. Odlučujući o žalbi prvoapelanta i drugoapelanta, Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 004-0-Kž-07-000061 od 9. travnja 2007. godine, kojim je uvažio žalbu i ukinuo prvostupanjsku presudu u cjelosti, te odredio održavanje glavnog pretresa. U obrazloženju ovog rješenja, Kantonalni sud je naveo da će se na glavnom pretresu provesti dopunsko vještačenje radi utvrđivanja posljedica povreda oštećenog, po vještaku medicinske struke S.B. i drugih bitnih činjenica.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kžk-07-000 003 od 30. listopada 2007. godine, prvoapelant i drugoapelant oglašeni su krivim zato što su, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 172. stavak 1. u svezi sa člankom 31. Kaznenog zakona Federacije BiH. Kantonalni sud je osudio prvoapelanta i drugoapelanta na kaznu zatvora od po četiri mjeseca. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je saslušao vještake medicinske struke, pročitao i ostale izvedene dokaze, te nedvojbeno zaključio da su prvoapelant i drugoapelant počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

6. Prvoapelant i drugoapelant smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st.1, 2. i 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Euoropska konvencija). Povredu navedenih prava apelanti nalaze u postupanju Kantonalnog suda koji nije postupio sukladno rješenju apelacionog vijeća Kantonalnog suda, koje je naložilo da se na glavnom preresu provede dokaz dopunskog vještačenja od strane vještaka S.B. radi utvrđivanja posljedica povrede. Naime, Kantonalni sud je bez prijedloga stranaka odredio da novo vještačenje izvrši Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. Prvoapelant i drugoapelant dalje navode da je Kantonalni sud u obrazloženju samo naveo da je saslušao vještake N.Š i N.F, a da nije naveo niti jedan drugi dokaz koji je proveden u prvostupanjskom postupku, da nije obrazložio dokaze dokaze obrane, koji nisu niti provedeni, što je suprotno pravu na ravnopravnost strana u postupku i pravu na kontradiktornost postupka. Prvoapelant i drugoapelant smatraju da je presuda utemeljena samo na selektivno odabranim dokazima, te s tim u svezi da im je povrijeđeno i načelo brižljive i savjesne ocjene dokaza.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice, tj. da je potrebno u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud nedvojbeno nalazi da postoji interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu članka 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru, imajući u vidu specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanje u takvom kontekstu. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da je u više navrata odlagano izvršenje kazne zatvora, međutim pravosnažnim rješenjem Kantonalnog suda utvrđeno je da više ne postoji mogućnost odlaganja u smislu članka 27. stavak. 1 točka 8. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 44/98).

11. Imajući u vidu izloženo, uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za prvoapelanta i drugoapelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavnom sudu, osim paušalnih navoda o ugroženoj egzistenciji njihove obitelji, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

12. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović