Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1073/09 (A. K.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1073/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1073/09, rješavajući apelaciju Alije Kuštrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Kuštrića podnesena protiv drugog stava rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-000 213 od 13. januara 2009. godine, kojim je odbijena njegova revizija protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-
0-Gž-07-001156 od 22. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Alija Kuštrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Branislav Kosić, advokat iz Banje Luke, podnio je 6. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv drugog stava rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 213 od 13. januara 2009. godine. Zastupnik apelanta je 25. maja 2009. godine dostavio dodatnu dokumentaciju.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-89/03 od 14. novembra 2006. godine, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i utvrđen ništavim kupoprodajni ugovor zaključen 4. oktobra 1994. godine između apelanta kao prodavca i kupca Mire Mlađenovića (u daljnjem tekstu: tuženi) o kupoprodaji porodične stambene zgrade bliže precizirane u izreci presude, slijedom čega je tuženi dužan trpjeti da se briše a da se apelant uknjiži kao suvlasnik i sukorisnik predmetnih nekretnina, tuženi obavezan da apelantu preda u posjed predmetnu porodičnu stambenu zgradu i druge nekretnine bliže precizirane u izreci presude, te je tuženi obavezan da apelantu isplati određeni iznos na ime troškova parničnog postupku.
3. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-
001156 od 22. oktobra 2007. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda i odbačena apelantova tužba. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je Osnovni sud donio presudu na osnovu priznanja, broj P-1130/95 od 20. novembra 1995. godine, kojom je utvrđeno da je pravno valjan predmetni kupoprodajni ugovor, te da je navedena presuda 16. decembra 1995. godine postala pravosnažna. Okružni sud je dalje naveo da kod ovakvog stanja stvari proizilazi da je osnovan prigovor tuženog da se u ovoj parnici radi o presuđenoj stvari.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 213 od 13. januara 2009. godine, djelomično je uvažena apelantova revizija i rješenje Okružnog suda ukinuto u dijelu kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda i tužba odbačena u pogledu obaveze tuženog da preda apelantu nekretnine bliže precizirane u izreci rješenja, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, te predmet u tom dijelu vraćen drugostepenom sudu na ponovni postupak. Rješenjem Vrhovnog suda je u stavu drugom u preostalom dijelu revizija odbijena.
5. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-09-000091 od 24. februara 2009. godine, ukinuto je rješenje o troškovima postupka, sadržano u stavu dva izreke presude Osnovnog suda, i u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Presudom Okružnog suda je žalba tuženog u preostalom dijelu odbijena i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je tuženi obavezan da preda apelantu nekretnine bliže precizirane u izreci presude.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom, u dijelu kojim je odbijena revizija, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda djelomično odbijena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude kojom je njegova tužba odbačena jer je utvrđeno da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka je li stvar pravomoćno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uslovi koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u jednom dijelu njegovog tužbenog zahtjeva, konačno odlučeno pravosnažnom presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda broj P-1130/95 od 20. novembra 1995. godine. Prema tome, ishod procedure u kojem je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu apelanta na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović