Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1204/09 (M. Đ., I. B. i F. Đ.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1204/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1204/09, rješavajući apelaciju M.Đ. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Đ., I. B. i F. Đ. podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 58 0 P 003857 08 Gž od 6. marta 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar broj P 07 58 P 003857 06 od 24. marta 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. Đ., I. B. i F. Đ. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Faruk S. Ćupina advokat iz Mostara, podnijeli su 21. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 003857 08 Gž od 6. marta 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 003857 06 P od 24. marta 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 003857 06 P od 24. marta 2008. godine, utvrđeno je pod 1. da je predugovor o zamjeni stana od 26. aprila 2001. godine zaključen između E.Đ. i tuženog A.S.M. apsolutno ništavan. Tačkom 2. utvrđeno je da tuženi dužan predati u posjed apelantima dvosoban stan, koji se nalazi u Mostaru u ulici Kralja Tomislava broj 18B/V, slobodan od osoba i stvari u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja, a tačkom 3. utvrđeno je da je dio tužbenog zahtjeva odbijen koji se odnosio na obavezu tuženog na isplatu mjesečnih iznosa od 350,00 KM apelantima na ime upotrebe stana počev od 12. septembra 2003. godine sa zakonskom zateznim kamatama počev od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate. Tačkom 4. utvrđeno je da su apelanti dužni predati u posjed tuženom-protiv tužitelju dvosoban stan, koji se nalazi u Mostaru u ulici Tekija –Luka II na I katu, slobodan od osoba i stvari, dok je tačkom 5. utvrđeno da je dio protivtužbenog zahtjeva odbijen koji se odnosio na obavezu apelanta na isplatu iznosa od 19.000,00 KM tuženom ime upotrebe stana sa zakonskom zateznim kamatama počev od 26. oktobra 2006. godine. Tačkom 6. utvrđeno je da su apelanti dužni tuženom na ime ulaganja u stan isplatiti iznos od 10.029,85 KM uz zakonsku zateznu kamatu počev od 26. oktobra 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, a tačkom 7. utvrđeno je da su apelanti dužni tuženom isplatiti iznos od 1.050,00 KM uz zakonsku zateznu kamatu počev od 26. aprila 2001. godine kao dana učinjenog izdatka do isplate. Istom presudom određeno ja da su apelanti dužni tuženom isplatiti troškove postupka u iznosu od 2.421,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda žalba apelanta je djelomično uvažena, pa je prvopstepena presuda preinačena na način da je odbijen protivtužbeni zahtjev na ime naknade ulaganja u stan u iznosu od 10.029,85 KM i u odnosu na naknadu troškova postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Prema obavještenju Općinskog suda, parnične stranke su izjavile revizju protiv drugostepene presude reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Prema stanju spisa, postupak po reviziji je u toku.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine(«Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović