Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1305/09 (S. Š. i Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Dokaz
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1305/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1305/09, rješavajući apelaciju Smaje Šatora i Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Smaje Šatora i Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu, broj 45 0 V 009632 09 Gz od 16. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu, broj 45 0 P 009632 08 P od 4. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Smajo Šator i Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 4. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 45 0 V 009632 09 Gz od 16. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 45 0 P 009632 08 P od 4. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 45 0 P 009632 08 P od 4. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 45 0 V 009632 09 Gz od 16. februara 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanta Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo radi obezbjeđenja dokaza, nakon, odnosno, prije podnošenja tužbe.

3. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak i pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

5. Prije svega, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.

6. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na obezbjeđenje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, obezbjeđenje dokaza, prema čl. 169, 170, 171. i 172. Zakona o parničnom postupku koji su se primjenjivali u konkretnom slučaju („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) se može predložiti u toku kao i prije pokretanja parnice ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. U konkretnom slučaju, apelanti nisu ponudili dokaze i razloge iz kojih se smatra da se kasnije taj dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje kasnije biti otežano, a što predstavlja jedan od osnovnih uslova na okolnosti opravdanosti osiguranja dokaza. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata, već apelanti svoja građanska prava i obaveze mogu ostvarivati u parnici zbog koje su i tražili konkretno obezbjeđenje dokaza (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-1029/04 od 15. juna 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ). Stoga, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Što se tiče prigovora apelanata da je došlo do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti pobijaju odluke donesene u postupku po prijedlogu za obezbjeđenje dokaza, gdje je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za obezbjeđenje dokaza nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom čl. 13. i 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1305/09 (S. Š. i Agencija za poslovne… | Sudska praksa | Aktio