Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1359/09 (Agencija za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1359/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-1359/09, rješavajući apelaciju Agencije za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 009725 09 Gz od 16. februara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 P 009725 08 P od 4. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Agencija za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 009725 09 Gz od 16. februara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 P 009725 08 P od 4. decembra 2008. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Kantona Sarajevo, Stojana Tojčića i Gorana Salihovića radi naknade materijalne štete po osnovu građansko-pravnog delikta. U tužbi je zatražio da Općinski sud donese presudu kojom će utvrditi „povrede kogentnih obaveza Općinskog suda u Sarajevu da u pravnoj stvari Ps-729/05 postupa u skladu sa zakonom, a naročito po zahtjevu tužitelja za izuzeće sudije Stojana Stojčića“, te utvrditi „neistinitost sadržaja i nezakonitost sastavljanja svih rješenja Općinskog suda u Sarajevu donesenih po br. Ps-729/05, uključujući i rješenje o odbacivanju tužbe, te rješenje Predsjednika suda o odbijanju izuzeća sudije Tojčić Stojana u toj pravnoj stvari“, kao i „nezakonitost odlučivanja pri donošenju rješenja Kantonalnog suda o odbijanju tužiteljeve žalbe u pravnoj stvari broj Ps-729/05“. Takođe, tužbom je zatražio da sud obaveže tužene Stojana Tojčića i Gorana Salihovića da mu solidarno isplate naknadu na ime materijalne štete zbog nezakonitog postupanja u predmetnoj pravnoj stvari, u paušalnom iznosu od 3.300,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Općinski sud je Rješenjem broj 45 0 P 009725 08 P od 4. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 P 009725 09 Gz od 16. februara 2009. godine, odbacio predmetnu tužbu.

4. Općinski sud je zaključio da iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizilazi da apelant od suda traži da preispita zahtjev za izuzeće sudije Stojana Stojčića, te pravilnost i zakonitost svih rješenja Općinskog suda u Sarajevu donesenih u predmetu broj Ps-729/05, kao i pravilnost i zakonitost rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu o odbijanju apelantove žalbe u tom predmetu. U vezi sa tim, sud je utvrdio da iz činjenica tužbe koje se odnose na spis broj Ps-729/05, proizilazi da je predmetna pravna stvar pravosnažno okončana rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu, kojim je odbijena apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda od 22. avgusta 2007. godine, a kojim je odbačena apelantova tužba u tom predmetu. Shodno navedenom, sud je zaključio da su rješenja u predmetu Općinskog suda broj Ps-729/05 postala pravosnažna, te da apelant, u smislu člana 196. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 67. stav 1. tačka 4. istog zakona, ne može opet pokrenuti spor u istoj pravnoj stvari, s obzirom da je za njegovu pravnu zaštitu u slučaju nezakonitih sudskih odluka obezbijeđen sistem redovnih, odnosno vanrednih pravnih lijekova. Pored toga, istakao je da odluka suda o tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete pravno zavisi o postavljenom tužbenom zahtjevu za utvrđivanje nezakonitosti svih rješenja donesenih u predmetu broj Ps-729/05 kao prethodnom pravnom pitanju, pa se odluka suda o tim zahtjevima proteže i na zahtjev za naknadu štete shodno članu 12. ZPP-a.

5. Kantonalni sud je konstatovao da je pravilan zaključak Općinskog suda da se odluke donesene u parničnom postupku ne mogu pobijati tužbom u novom parničnom postupku, već redovnim pravnim lijekovima u tom postupku, propisanim odredbama ZPP-a, te zaključak da su rješenja u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj Ps-729/05 obuhvaćena pravosnažnošću u smislu odredbe člana 196. ZPP-a, i da sud nije ovlašten da ispituje njihovu pravilnost i zakonitost u novoj parnici, već samo u postupku po redovnim pravnim lijekovima. Pored toga, istakao je da pri tome nije od značaja činjenica da li je protiv tih rješenja izjavljena revizija kao vanredni pravni lijek. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 3.300,00 KM, sud je ocijenio je da je nepravilan zaključak Općinskog suda da dio tužbenog zahtjeva za utvrđivanje nezakonitosti rješenja u predmetu broj Ps-729/05 predstavlja prethodno pitanje u smislu člana 12. ZPP-a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete, jer se kao prethodno pitanje može samo smatrati pitanje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa u kojem nije donesena odluka, dok je u predmetnoj pravnoj stvari traženo poništenje rješenja koja su pravosnažna, odnosno postoji riješen pravni odnos. Kantonalni sud je zaključio da se konkretnom slučaju se radi o više tužbenih zahtjeva koji su u objektivnoj kumulaciji, odnosno o situaciji kada sud potonji tužbeni zahtjev može usvojiti samo ako usvoji prethodni tužbeni zahtjev. S obzirom da u konkretnoj parnici sud ne može raspravljati o pravilnosti i zakonitosti osporenih rješenja, s obzirom da je stvar već pravosnažno presuđena i da je obavezan taj dio tužbenog zahtjeva odbaciti u smislu člana 67. stav 1. tačka 4. ZPP-a, Kantonalni sud je zaključio da posljedica odbacivanja prethodnog dijela tužbenog zahtjeva ima za posljedicu odbacivanje potonjeg dijela tužbenog zahtjeva, jer su ta dva tužbena zahtjeva u objektivnoj kumulaciji u smislu člana 55. ZPP-a.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama odbačena apelantova tužba, jer je utvrđeno da se radi o stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost apelantove tužbe. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima u kojem su donijeta osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. O apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njegovom zahtjevu, konačno je odlučeno pravosnažnim rješenjem Kantonalnog suda donesenim u predmetu broj Ps-729/05. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijete pobijane odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, jer je o istom pitanju već pravosnažno presuđeno, slijedi da se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant se žali i na povredu prava prava na djelotvoran pravni lijek i prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek i prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1359/09 (Agencija za poslovne usluge i… | Sudska praksa | Aktio