Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1597/09 («Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1597/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1597/09, rješavajući apelaciju «Unis» - Fabrike cijevi A.D. Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unis» - Fabrike cijevi A.D. Derventa podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Uvp-08-000 152 od 16. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unis» - Fabrike cijevi A.D. Derventa podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-U-07-000 450 od 22. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Neđo Drašković, advokat iz Bijeljine, podnio je 21. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-08-000 152 od 16. aprila 2009. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-07-000 450 od 22. aprila 2008. godine.

2. Zaključkom Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 06-2231/06-3-019, odbačen je kao neuredan apelantov zahtjev za izdavanje rješenja o odobravanju cesije potraživanja po osnovu izvezene robe, precizirane u zahtjevu apelanta, međutim, presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000 496 od 13. februara 2007. godine, navedeni zaključak je poništen.

3. Postupajući po presudi Okružnog suda, rješenjem Ministarstva, broj 06.06/017-242-2/0-3-034 od 13. aprila 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev kojim je traženo odobrenje za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u iznosu EUR 214.172,02.

4. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 450 od 22. aprila 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva, broj 06.06/017-242-2/0-3-

034 od 13. aprila 2007. godine.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 152 od 16. aprila 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-

07-000 450 od 22. aprila 2008. godine.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 152 od 16. aprila 2009. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 152 od 16. aprila 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 450 od 22. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

U odnosu na presudu Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 450 od 22. aprila 2008. godine

9. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 15. maja 2008. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 450 od 22. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1597/09 («Unis» - Fabrika cijevi A.D… | Sudska praksa | Aktio