Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-16/09 (M. M., Z. K. i M. Č.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-16/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 16/09, rješavajući apelaciju Milenka Markovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Markovića, Zorice Kremenović i Milomira Čergića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-08-000 551 od 21. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Marković, Zorica Kremenović i Milomir Čergić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Banje Luke, koje zastupa advokatska kancelarija Desimir i Velimir Kevac, iz Banje Luke, podnijeli su 30. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-08-000 551 od 21. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-I-08-000 181 od 3. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda broj 012-0-
Gž-08-000 551 od 21. oktobra 2008. godine, odbačen je kao neuredan prijedlog apelanata, kao tražilaca izvršenja, od 30. januara 2008. godine kojim je traženo da se na osnovu presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-2549/02 od 17. jula 2006. godine, djelimično preinačene presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-000 758 od 14. novembra 2007. godine, odredi izvršenje radi namirenja potraživanja apelanata prema izvršeniku „Bobar osiguranje“ a.d. Bijeljina. U obrazloženju prvostepenog rješenja, potvrđenog osporenim rješenjem, je navedeno da apelanti nisu postupili u skladu sa zaključkom ovog suda od 13. februara 2008. godine kojim im je naloženo da dostave punomoć koja će sadržavati ovlašćenje za naplatu na žiro račun punomoćnika.
3. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000 551 od 21. oktobra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, prijedlog apelanata od 30. januara 2008. godine odbačen je kao neuredan rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-I-08-000 181 od 3. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000 551 od 21. oktobra 2008. godine.
7. Ustavni sud zapaža da Osnovni i Okružni sud nisu raspravljali o osnovanosti prijedloga apelanata, već je prijedlog odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu dostavili punomoć koja bi sadržavala ovlašćenje za naplatu na žiro račun punomoćnika, shodno zaključku Osnovnog suda od 13. februara 2008. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prijedloga apelanata, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti podnošenjem prijedloga Osnovnom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli prijedlog, na temelju kojeg nadležni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović