Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-203/09 (J. B.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-203/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 203/09, rješavajući apelaciju Jadranke Babić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Babić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

06-001365 od 24. septembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jadranka Babić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vancouver, Canada, koju zastupa Zlatica Zahirović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-001365 od 24. septembra 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rs-161/00 od 4. novembra 2002. godine, koje je postalo pravomoćno 12. decembra 2002. godine, u vanparničnom postupku određivanja nosioca stanarskog prava između razvedenih bračnih drugova, predlagatelj Srećko Babić je ostao isključivi nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Sarajevu, u ulici Topal Osman Paše broj 12 (ranije ulica Milutina Đuraškovića broj 12), dok je apelantici kao protivnici predlagača istovremeno prestalo svojstvo sunosioca stanarskog prava na predmetnom stanu.

3. Protiv prvostepenog rješenja Općinskog suda broj Rs-161/00 od 4. novembra 2002. godine, apelantica je 4. augusta 2005. godine izjavila reviziju.

4. Rješenjem Općinskog suda broj Rs-161/00 od 23. septembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001365 od 24. septembra 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena apelantičina revizija. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je navedena revizija podnesena protiv pravomoćnog prvostepenog rješenja, a ne protiv pravomoćnog drugostepenog rješenja kada je revizija u smislu člana 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), a u vezi sa čl. 2. i 26. Zakona o vanparničnom postupku, dozvoljena.

5. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. U konkretnom slučaju, apelantica je izjavila reviziju protiv pravomoćnog rješenja Općinskog suda broj Rs-161/00 od 4. novembra 2002. godine, koja je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Općinskog suda broj Rs-161/00 od 23. septembra 2005. godine, potvrđenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001365 od 24. septembra 2008. godine, iz razloga što se revizija protiv pravomoćnog prvostepenog rješenja ne može izjaviti. U vezi sa tim, Ustavni sud napominje da je apelantica bila dužna blagovremeno izjaviti žalbu protiv osporenog prvostepenog rješenja Općinskog suda od 4. novembra 2002. godine, a što nije učinila. Obzirom da je apelantica propustila da izjavi žalbu na prvostepeno rješenje, ni revizija joj nije bila efektivna, odnosno dozvoljena u smislu člana

244. Zakona o parničnom postupku. Propustom da blagovremeno izjavi žalbu apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-203/09 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio