Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2031/09 (M. D.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2031/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2031/09 rješavajući apelaciju Milana Došle na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Došle podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89-1-P-000122-
09-Rev od 15. maja 2009. godine, i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89-1-P-000122-09-GŽ od 25. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Došlo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Željko Rašević, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 25. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89-1-P-000122-09-Rev od 15. maja 2009. godine, i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89-1-P-000122-
09-GŽ od 25. februara 2009. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv Republike Srpske, Ministarstva uprave i lokalne samouprave, Republičke uprave civilne zaštite Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, Osnovni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu broj 89-1-P-000122-07-P od 23. oktobra 2008. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanta i poništio kao nezakonita rješenja tuženog broj 10/1.05/126-223/07 od 12. septembra 2007. godine i broj 10/1.05/126-223-1/07 od 5. oktobra 2007. godine, i naložio tuženom da apelanta vrati na posao i isplati mu naknade na ime izgubljene plate i drugih primanja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Okružni sud je presudom broj 89-1-P-000122-09-GŽ od 25. februara 2009. godine uvažio žalba koju je tužena podnijela protiv presude Osnovnog suda broj 89-1-P-000122-07-P od 23. oktobra 2008. godine i prvostepena presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 89-1-P-000122-09-Rev od 15. maja 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je obrazložio da, budući da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 3.000 KM, apelantova revizija nedozvoljena, jer navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o radu Republike Srpske, Zakona o radnim odnosima u državnim organima i Zakona o administrativnoj službi.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 89-1-P-000122-09-Rev od 15. maja 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 89-1-P-000122-09-GŽ od 25. februara 2009. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda broj 89-1-P-000122-09-GŽ od 25. februara 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 89-1-P-000122-09-GŽ od 25. februara 2009. godine, s obzirom da je apelant protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sudu, 12. marta 2009. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda broj 89-1-P-000122-09-GŽ od 25. februara 2009. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. juna 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović