Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/07 (P. Ž.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2160/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2160/07, rješavajući apelaciju Pave Živkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 8. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pave Živkovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-

07-000 090 od 14. maja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pave Živkovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-

07-000 093 od 20. aprila 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Orašju broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Pavo Živković (u daljnjem tekstu: apelant) Donje Mahale, kojeg zastupa Sanela Hidanović advokat iz Orašja, podnio je 20. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-Gž-07-000 090 od 14. maja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljem tekstu: Općinski sud) broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine, kao i Rješenja Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 093 od 20. aprila 2007. godine i Rješenja Općinskog suda broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine.

2. Općinski sud je Presudom broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine odbio u cijelosti zahtjev tužitelja T.K. koji je tražio da sud utvrdi da mu je apelant (tuženi) prodao 90 dionica firme „Polirond“ d.d. Orašje nominalne vrijednosti od 9.000 KM, te da se on, nakon pravomoćnosti presude, evidentira kao vlasnik dionica kod nadležnih tijela u Federaciji. Istom presudom Općinski sud je djelimično usvojio tužbeni zahtjev te naložio apelantu da tužitelju, na ime duga, isplati iznos od 3.300 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. juna 2004. godine, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 821,20 KM. Presudom Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-

000 090 od 14. maja 2007. godine djelimično su usvojene žalbe tužitelja i apelanta, tako da je bilo odlučeno da apelant treba platiti zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos počev od 7. oktobra 2002. godine, dok su troškovi postupka, koje je apelant dužan naknaditi, smanjeni na 800 KM.

3. Osporenim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda bila je određena mjera osiguranja u korist tužitelja. Tako je rješenjem Općinskog suda broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 093, određena mjera osiguranja tražbine tuižitelja, te je apelantu bilo zabranjeno raspolaganje sa predmetnim dionicama firme „Polirond“ d.d. Orašje nominalne vrijednosti od 9.000 KM koje se vode kod Registra vrijednosnih papira FBiH.

4. Apelant se poziva na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Izimijenjene pravne okolnosti

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

6. Apelant se žali na pobijane odluke tvrdeći da su njima povrijeđena njegova prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Ustavni sud zapaža da su odluke koje pobija apelant već bile predmet njegovog razmatranja, u apelaciji druge stranke u postupku, Tunje Krištića, pod brojem AP-282/07. Razmatrajući navedenu apelaciju, Ustavni sud je odlukom broj AP-282/07 od 29. aprila 2009. godine, između ostalih, ukinuo i pobijane odluke.

7. S obzirom da je Odlukom Ustavnog suda broj AP-282/07 od 29. aprila 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba), ukinuta osporena Presuda Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 090 od 14. maja 2007. godine i Presuda Općinskog suda broj P-581/04 od 22. decembra 2006. godine, proizilazi da su u međuvremenu od podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda.

Dopustivost ratione materiae

8. U odnosu na osporena rješenja Osnovnog i Kantonalnog suda kojima je odlučeno o mjeri osiguranja tražbine koja je usvojena protiv apelanta, pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Imajući u vidu da se apelacijom osporavaju rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za mjerom osiguranja tražbine, Ustavni sud napominje da je osnovni cilj odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. stav 1. Evropske konvencije garantiranje pravičnog postupka kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora utvrditi da li postupak određivanja privremene mjere osiguranja predstavlja postupak u kojem se utvrđuje građansko pravo apelanta. Bivša Evropska komisija za ljudska prava je u slučaju X protiv Ujedinjenog kraljevstva (predstavka broj 7990/77, DR 24, tačka 4, strana 60-61), zaključila: „Ovaj postupak, [određivanja privremene mjere] zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno...On samo utvrđuje njegovu (apelantovu) trenutnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Komisija zaključuje da je ovo pitanje izvan djelokruga člana 6. Konvencije, te da se apelantova žalba, prema tome, mora odbaciti...kao inkompatibilan sa odredbama Konvencije“. Isti stav u svojoj praksi zauzeo je i Ustavni sud (vidi Odluku Ustavnog suda U-63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“, broj 38/03).

10. U navedenom kontekstu, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju mjera osiguranja tražbine nije prejudicirala glavnu odluku. Mjera osiguranja će prestati da važi pravosnažnim okončanjem postupka koji se vodio o glavnoj pravnoj stvari. Ona određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. Prema tome, postupak donošenja rješenja o izdavanju mjere osiguranja tražbine ne određuje apelantova građanska prava u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbaciti pošto ovaj ustavnopravni predmet nije kompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 8. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/07 (P. Ž.) | Sudska praksa | Aktio