Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2148/08 (M. H.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Upravni postupak
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2148/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-2148/08, rješavajući apelaciju Muamera Hasečića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muamera Hasečića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000127 od 11. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muamera Hasečića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-
06-000560 od 3. januara 3007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03/1-41-549/06 od 4. aprila 2005. godine i Rješenja Službe za opću upravu i boračka pitanja Općine Ilijaš broj 02-41-3222/04 od 9. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Muamer Hasečić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Misoče, podnio je 16. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-
000127 od 11. juna 2008. godine. Apelant je je 27. novembra 2008. godine dostavio dopunu apelacije iz koje proizilazi da se žali i na Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine, te Rješenje Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-
II-03/1-41-549/06 od 4. aprila 2005. godine i Rješenje Službe za opću upravu i boračka pitanja Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Služba) broj 02-41-3222/04 od 9. decembra 2004. godine. Apelant je 2. februara i 17. marta 2009. godine dostavio podneske sa dokumentacijom.
2. Rješenjem Ministarstva broj UP-II-03/1-41-549/06 od 4. aprila 2005. godine, uvažena je žalba koju je apelant izjavio protiv Rješenja Službe broj 02-41-3222/04 od 9. decembra 2004. godine, te je osporeno rješenje poništeno i riješeno tako što je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu pogoršanja oboljenja, počev od 1. januara 2005. godine, pa dok za to postoje zakonom propisani uslovi, sa pravom na mjesečnu ličnu invalidninu u iznosu od 234,88 KM.
3. Rješavajući po apelantovoj tužbi protiv Rješenja Ministarstva broj UP-II-03/1-41-549/06 od 4. aprila 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine kojom je tužbu odbio.
4. Apelant je 31. januara 2007. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine, koji je Vrhovni sud odbio Presudom broj 070-0-Uvp-07-000127 od 11. juna 2008. godine.
5. Apelant se žali da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000127 od 11. juna 2008. godine
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000127 od 11. juna 2008. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama, odnosno apelantovim ustavnim pravima, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitvanje pravosnažne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovom pravu iz člana II/3.a) Ustava Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Iz toga proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.b. U odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelanti odlučuju da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te, stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000560 od 3. januara 3007. godine, s obzirom da je apelant 31. januara 2007. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje te presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant predmetnu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je dopuna apelacije u kojoj je apelant osporio navedenu presudu Ustavnom sudu podnesena 27. novembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za njeno podnošenje predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović