Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2422/09 (N. A.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2422/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2422/09, rješavajući apelaciju Naze Avdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naze Avdić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 000997 09 U od 25. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.05/2-P565/08 od 24. decembra 2008. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banjaluka broj 05-050-02-02-14/05 od 7.

oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Naza Avdić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Sanela Hidanović, advokat iz Orašja, podnijela je 27. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000997 09 U od 25. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P565/08 od 24. decembra 2008. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-02-02-14/05 od 7. oktobra 2005. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana u Banjaluci, u ulici Bulevar Vojvode Živojina Mišića broj 49/7, stan broj 62, Odsjek je donio zaključak broj 05-050-02-02- 14/05 od 7. oktobra 2005. godine kojim je odbio zahtjev apelantice kao neblagovremen.

3. Apelantica je protiv zaključka Odsjeka broj 05-050-02-02-14/05 od 7. oktobra 2005. godine izjavila žalbu Ministarstvu koje je rješenjem broj 18.05/2-P565/08 od 24. decembra 2008. godine, odbilo njenu žalbu kao neosnovanu. Ministarstvo je obrazložilo da je članom 16. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo kod Ministarstva bio 19. april 2000. godine. Obzirom da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana putem pošte podnijela 13. septembra 2005. godine, Ministarstvo je zaključilo da je zahtjev apelantice neblagovremen, te je odbilo njenu žalbu kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeni zaključak.

4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 000997 09 U od 25. maja 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva. Okružni sud je zaključio da je drugostepeni organ pravilno postupio kada je žalbu apelantice odbio kao neosnovanu i time osnažio zaključak prvostepenog organa kojim je njen zahtjev odbijen kao neblagovremen. Dalje je navedeno da kako je nesporno da apelantica nije u zakonskom roku, a polazeći od odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, blagovremeno podnijela zahtjev za povrat stana, pa je zbog toga prvostepeni organ takođe pravilno svojim zaključkom odbacio njen zahtjev zbog neblagovremenosti.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te Anex 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 16. Zakona o prestanku primjene krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova 19. april 2000. godine kod Ministarstva, odnosno 19. juni 2000. godine kod Komisije, a članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene propisano je da izuzetno od odredbe člana 16. ovog Zakona nosioci stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu mogu podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, tj. do 29. juna 2002. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 13. septembra 2005. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelantice da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2422/09 (N. A.) | Sudska praksa | Aktio