Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/09 (M. K.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2479/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2479/09 rješavajući apelaciju Mustafe Karabegovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Karabegovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000285 od 19. maja 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1309/05 od 27. septembra 2007. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-

686/03 od 2. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mustafa Karabegovića (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, podnio je 31. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-

000285 od 19. maja 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1309/05 od 27. septembra 2007. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-686/03 od 2. marta 2005. godine.

2. Rješavajući po tužbi apelanta i A.P. koju su podnijeli pritiv tuženog „TAS“ Vogošća (u daljnjem tekstu: tuženi) Općinski sud je donio presudu broj P-686/03 od 2. marta 2005. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu i A.P. isplati novčane iznose od po 424 KM sa zakonskom zateznom kakamtom počev od 31. marta 1992. godine pa do isplate i nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.156,10 KM, dok je dio tužbenog zahjeva kojim je traženo da tuženi apelantu i A.P. isporuči po jedan putnički automobil marke VW odbijen kao neosnovan.

3. Kantonalni sud je presudom broj Gž-1309/05 od 27. septembra 2007. godine uvažio žalbu koju je tužena podnijela protiv presude Općinskog suda broj P-686/03 od 2. marta 2005. godine i prvostepenu presudu preinačio na način da je tuženu obavezao da apelantu isplati novčani iznos od 424 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. aprila 1999. godine pa do isplate, kao i da svaka strana podmiri svoje troškove postupka, dok je u ostalom dijelu žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000285 od 19. maja 2009. godine odbačena je kao nedopuštenu apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude. Vrhovni sud je obrazložio da, budući da se revizijski prigovori apelanta i A.P. odnose na preinačeni dio presude u pogledu obaveze tuženog na plaćanje zakonske zatezne kamate, te odluke o troškovima postupka, tj. na sporedna potraživanja, revizija nije dopuštena u skladu sa čl. 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 070-0-Rev-08-000285 od 19. maja 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-1309/05 od 27. septembra 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda broj Gž-1309/05 od 27. septembra 2007. godine.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Kantonalnog suda broj Gž-1309/05 od 27. septembra 2007. godine uručena 25. oktobra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. jula 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/09 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio