Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2486/09 („Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo-Filijala Sarajevo)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2486/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2486/09, rješavajući apelaciju „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo-Filijale Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo-Filijale Sarajevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000068 od 5. maja 2009.
godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pž-07-000195 od 10. oktobra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-PS-06-000363 od 3. maja 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo-Filijala Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Sabina i Veljko Nikolić, advokati iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000068 od 5. maja 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pž-07- 000195 od 10. oktobra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-PS-06-000363 od 3. maja 2007. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-PS-06-000363 od 3. maja 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Pž-07-000195 od 10. oktobra 2007. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba podnesena protiv tuženog „Grand“ osiguranja AD-u likvidaciji (u daljnjem tekstu: tuženi) radi regresne naknade štete. Osnovni sud je obrazložio da obzirom da je apelant podnio tužbu protiv likvidacionog dužnika, a prethodno nije prijavio svoja potraživnja u likvidacionom postupku, niti ih je osporio likvidacioni upravnik, a u skladu sa odredbama Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik RS", broj 67/02 i naknadne izmjene i dopune) koji se primjenjuje na osnovu člana 16. Zakona o likvidacionom postupku („Službeni glasnik RS", broj 64/02) takva tužba nije dopuštena i ima se odbaciti.
3. Rješenjem Vrhovnog sada broj 118-0-Rev-08-000068 od 5. maja 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je pravilan stav nižestepenih sudova da apelantova tužba nije dozvoljena jer apelant prije podnošenja tužbe nije prijavio svoja potraživanja prema tuženom sudu koji provodi postupak likvidacije.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je njegova tužba odbačena kao nedopuštena, budući da apelant svoje potraživanje prema tuženom nije prijavio likvidacionom sudu, čime je izgubio pravo na sudsku zaštitu u redovnom sudskom postupku. Dakle, osporenim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu, već je tužba odbačena iz formalnih razloga s obzirom na to da apelant svoja potraživanja nije prethodno prijavio likvidacionom sudu. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao svoja potraživanja prema tuženom blagovremeno prijaviti likvidacionom sudu, tj. iscrpiti pravne lijekove ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja prijave potraživanja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant, propuštanjem radnje da se prethodno obrati likvidaciom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović