Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2509/09 (D. R.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2509/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2509/09, rješavajući apelaciju Dragice Rakite, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Rakite podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-238/05 od 26. marta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj U.46/04 od 25. marta 2005. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka broj 04-23-221/02 od 13. februara 2004. godine, i rješenja Službe za urbanizam i stambena pitanja Općine Novi Travnik broj 03-23-409/02 od 27. marta 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragica Rakita (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 4. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-238/05 od 26. marta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonlani sud) broj U.46/04 od 25. marta 2005. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-23-221/02 od 13. februara 2004. godine, i rješenja Službe za urbanizam i stambena pitanja Općine Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-
409/02 od 27. marta 2002. godine.
2. Rješenjem Službe broj 03-23-409/02 od 27. marta 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 04-23-221/02 od 13. februara 2004. godine, odbačen je apelantičin zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Stjepana Radića broj 5 u Novom Travniku, jer je podnesen nakon isteka roka predviđenog članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99 i 56/01; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).
3. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelantica pokrenula protiv drugostepenog rješenja Kantonalni sud donio je presudu broj U.46/04 od 25. marta 2005. godine kojom je odbio apelantičinu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je nesporno da je apelantica podnije zahtjev za vraćanje stana u posjed 18. marta 2002. godine. U rješenju je, također, navedeno da predmetni stan nema status uništenog ili oštećenog stana, te da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio 4. oktobar 1999. godine, u skladu sa članom 5. Zakonom o prestanku primjene. Budući da je apelantica zahtjev za vraćanje predmetnog stana podnijela 18. marta 2002. godine, Kantonalni sud je zaključio da je ispravan stav upravnih organa da je apelantičin zahtjev podnesen neblagovremeno.
4. Presudom Vrhovnog suda broj Už-238/05 od 26. marta 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba koju je podnijela protiv presude Kantonalnog suda broj U.46/04 od 25. marta 2005. godine. Vrhovni sud je obrazložio da je, suprotno žalbenim navodima, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je apelantičinu tužbu odbio kao neosnovanu i potvrdio osporeno rješenje kao pravilno i zakonito, jer se iz spisa predmeta jasno vidi da je apelantica podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana nakon proteka zakonskih rokova.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: „1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica je 18. marta 2002. godine podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, koji je osporenim odlukama u upravnom postupku i upravnom sporu odbačen kao neblagovremen, jer je podnesen po proteku prekluzivnog roka propisanog Zakonom o prestanku primjene.
9. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantičinog prava na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović