Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2576/09 (S.L.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2576/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2576/09, rješavajući apelaciju S.L. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.L. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-000 161 od 29. jula 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Modriči broj 086-0-P-06-000 379 od 5. maja 2009. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnogsuda u Modriči broj P- 385/05 od 21. jula 2006. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iznavoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. S.L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 10. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 161 od 29. jula 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 086-0-P-06-000 379 od 5. maja 2009. godine, presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda broj P- 385/05 od 21. jula 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-385/05 od 21. jula 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže RS Ministarstva odbrane Banja Luka, Opština Doboj, Opštinski štab civilne zaštite (u daljnjem tekstu: prvotuženi) da apelantu na ime naknade štete, koju je pretrpio u periodu od 15. maja 1992. godine do 20. decembra 1995. godine, isplati iznos od 12.950,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom, a tužena RS Ministarstvo pravde, Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: drugotuženi) da mu na ime naknade štete zbog nepostupanja po rješenju o izvršenju isplati iznos od 23.100,00 KM sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
3. Apelant je 11. marta 2008. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda broj P- 385/05 od 21. jula 2006. godine, koja je registrovana pod brojem AP-795/08. Odlučujući o toj apelaciji, Ustavni sud je na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, donio odluku o dopustivosti broj AP-
795/08 kojom je apelacija, u dijelu koji je istovjetan sa ovom apelacijom, odbačena kao nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, jer apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene presude. U navedenoj odluci Ustavni sud je konstatovao da je apelant mogao, budući da vrijednost osporenog dijela presude znatno prelazi iznos od 10.000,00 KM, prema odredbama člana
237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske. S obzirom da apelant nije izjavio reviziju, Ustavni sud je zaključio da nije ispunjen uvijet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Navedenu odluku Ustavnog suda apelant je primio 5. novembra 2008. godine.
4. Apelant 7. novembra 2008. godine izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj 013-0-
Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine. Osnovni sud je 5. maja 2009. godine donio rješenje broj 086-0-P-06-000 379 kojim je apelantov zahtjev za reviziju odbačen kao neblagovremen.
5. Okružni sud je 29. jula 2009. godine donio rješenje kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj 086-0-P-06-000 379 od 5. maja 2009. godine.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant, prije podnošenja ove apelacije povodom iste pravne stvari, već obraćao Ustavnom sudu apelacijom od 11. marta 2008. godine, koja je zavedena pod brojem AP-795/08. O navedenoj apelaciji je Ustavni sud, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, donio odluku o dopustivosti kojom je ta apelacija odbačena kao nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelant je 7. novembra 2008. godine izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine, koju je Osnovni sud rješenjem broj 086-0-P-06-000 379 od 5. maja 2009. godine, odbacio kao neblagovremenu. Ovakvo rješenje potvrdio je i Okružni sud rješenjem broj 013-0-Gž-09-000 161 od 29. jula 2009. godine, odbijajući apelantovu žalbu.
9. Ustavni sud zapaža da Osnovni i Okružni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Obzirom na navedeno Ustavni sud konstatuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije nije efektivno iscrpio raspoložive pravne lijekove, kako bi došao do konačne odluke. Ustavni sud zaključuje da se u apelantovoj pravnoj stvari nije ništa bitno promjenilo u činjeničnom stanju od donošenja odluke Ustavnog suda broj AP-795/08. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač.6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović