Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2631/09 (J. S.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2631/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2631/09, rješavajući apelaciju Jasne Sedlar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasne Sedlar podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-

483/04 od 4. septembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-586/03 od 13. maja 2004. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-2102/03 od 11. septembra 2003. godine, i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-24/01 od 20. januara 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasna Sedlar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Ekrem Galijatović, Alija Galijatović, Maida Galijatović i Nerma Bavčić, advokati iz Sarajeva, podnijela je 17. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-

483/04 od 4. septembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-586/03 od 13. maja 2004. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-2102/03 od 11. septembra 2003. godine, i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-

04/I-23-24/01 od 20. januara 2003. godine.

2. Zaključkom Uprave broj 23-04/I-23-24/01 od 20. januara 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-2102/03 od 11. septembra 2003. godine, odbačen je kao neoblagovremen apelantičin zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Asima Ferhatovića broj 5 u Sarajevu, jer je podnesen nakon isteka roka predviđenog članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99 i 56/01; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

3. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelantica pokrenula protiv drugostepenog rješenja Kantonalni sud donio je presudu broj U-586/03 od 13. maja 2004. godine kojom je odbio apelantičinu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je nesporno da je apelantica podnije zahtjev za vraćanje stana u posjed 15. augusta 2001. godine, a budući da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio 4. oktobar 1999. godine, u skladu sa članom 5. Zakona o prestanku primjene, apelantičin zahtjev je podnesen neblagovremeno, te je osporeno rješenje zakonito i pravilno. Kantonalni sud je, također, naveo da ovaj sud nije mogao prihvatiti osnovanim apelantičin tužbeni navod da je žalba izjavljena na prvostepenu odluku po svom sadržaju i pravnoj prirodi trebala predstavljati prijedlog za povrat u prijašnje stanje, jer apelantica nije propustila rok za izjavljivanje žalbe na prvostepeno rješenje, a, pored toga, rokovi u smislu odredbe člana 5. Zakona o prestanku primjene su zakonski rokovi određeni materijalnim pravom u kojem slučaju povrat u prijašnje stanje nije dopušten.

4. Presudom Vrhovnog suda broj Už-483/04 od 4. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba koju je podnijela protiv presude Kantonalnog suda broj U-586/03 od 13. maja 2004. godine. Vrhovni sud je obrazložio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je apelantičinu tužbu odbio kao neosnovanu, jer je nesporno da je apelantica podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana nakon proteka zakonskih rokova.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: „1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica je 15. augusta 2001. godine podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, koji je osporenim odlukama u upravnom postupku i upravnom sporu odbačen kao neblagovremen, jer je podnesen po proteku prekluzivnog roka propisanog Zakonom o prestanku primjene.

9. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantičinog prava na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2631/09 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio