Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2992/09 (R. K.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Troškovi postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2992/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2992/09, rješavajući apelaciju Ramiza Krile, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramiza Krile podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001227 od 15. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramiz Krilo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-001227 od 15. jula 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-003063 od 14. januara 2008. godine, koje potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001227 od 15. jula 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za oslobađanje od troškova vještačenja na teret suda u pravnoj stvari apelanta kao tužitelja protiv tuženog TP „Marketi“ d.d. Sarajevo radi isplate duga. U obrazloženju je navedeno da je u toku postupka utvrđeno da apelant ostvaruje primanja u visini od 454,96 KM, ali da nije dostavio i druge dokaze o svom imovnom stanju da nema druge imovine i prihoda koji su podložni oporezivanju, druge određene vrijednosti, automobil, ušteđena novčana sredstva i sl., što je bio dužan učiniti u skladu sa članom 402. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
3. Apelant je 16. septembra 2009. godine izjavio reviziju protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001227 od 15. jula 2009. godine, o kojoj još nije odlučeno.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u okviru parničnog postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za oslobađanje apelanta od naknade troškova vještačenja.
7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za oslobađanje od naknade troškova vještačenja, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku koji se u okviru parničnog postupka odnosi na oslobađanje od troškova vještačenja ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za oslobađanje od troškova vještačenja rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za oslobađanje od troškova vještačenja, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović