Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3119/09 (B. J.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3119/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3119/09, rješavajući apelaciju Blagoja Jeremića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blagoja Jeremića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 1 P 009237 09 Rev od 22. jula 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 009237 09 Gž od 1. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 P 009237 08 P od 13. februara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Blagoje Jeremić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Istočnog Sarajeva, podnio je 5. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 P 009237 09 Rev od 22. jula 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 009237 09 Gž od 1. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 P 009237 08 P od 13. februara 2009. godine.

2. Apelant je 9. decembra 2008. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv Skupštine Grada Istočno Sarajevo radi neizdavanja brisovnice na hipoteku, vsp. 941,23 KM.

3. Osnovni sud je na osnovu člana 336. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) rješenjem broj 89 1 P 009237 08 P od 9. decembra 2008. godine apelantu vratio tužbu na ispravku i dopunu u roku od osam dana, navodeći u rješenju u kom smislu treba da dopuni, odnosno ispravi tužbu. Rješenje je u stavu tri sadržavalo upozorenje da će se tužba, ako bude vraćena bez ispravke i dopune odbaciti. Apelant je navedeno rješenje primio 3. januara 2009. godine, ali nije postupio po rješenju, nego je 4. januara 2009. godine dostavio izjašnjenje prvostepenom sudu iz kog proizilazi da smatra da ne treba dopunjavati i ispravljati svoju tužbu.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 P 009237 08 P od 13. februara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 89 1 P 009237 09 Gž od 1. aprila 2009. godine, odbačena je kao neuredna.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 89 1 P 009237 09 Rev od 22. jula 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda od 1. aprila 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stavom 2. ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te kako Vrhovni sud nije našao da bi odlučivanje po reviziji u ovom predmetnom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, u smislu odredbe člana 237. stava 3. istog zakona, ovaj sud je odlučio kao dispozitivu rješenja.

6. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelantova tužba je odbačena kao neuredna rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 P 009237 08 P od 13. februara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 89 1 P 009237 09 Gž od 1. aprila 2009. godine, dok je rješenjem Vrhovnog suda broj 89 1 P 009237 09 Rev od 22. jula 2009. godine odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda.

10. Ustavni sud zapaža da Osnovni, Okružni i Vrhovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, odnosno revizije, već su one odbačene iz formalnih razloga, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao neuredna, a revizija kao nedozvoljena iz razloga predviđenih članom 237. ZPP-a. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta iz apelacije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijetu urednu tužbu, po kojoj bi redovni sudovi mogli postupati, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3119/09 (B. J.) | Sudska praksa | Aktio