Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3189/09 (A. P.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3189/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3189/09, rješavajući apelaciju Anice Plavšić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anice Plavšić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 P 001307 09 Rev od 16. jula 2009. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 011 od 5. januara 2009. godine i presude Osnovnog suda u Derventi broj 13 84 P 001307 04 P od 30. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Anica Plavšić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente, podnijela je 8. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 P 001307 09 Rev od 16. jula 2009. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-

000 011 od 5. januara 2009. godine i presude Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 13 84 P 001307 04 P od 30. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 13 84 P 001307 04 P od 30. oktobra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 011 od 5. januara 2009. godine, poništen je ugovor o darovanju zaključen 23. maja 2003. godine u Derventi, br. Ov-1310/03 od 26. maja 2003. godine i Ankes darovnog ugovora br. Ov-1725/03 od 26. juna 2003. godine, kojim su apelantici darovane nekretnine-stan koji se nalazi u Derventi, Ulica 1. maja br. 72 i naložena uspostava ranijeg katastarskog stanja, kako je bilo prije zaključivanja darovnog Ugovora i Aneksa. Presudom je apelantica obavezana da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 3.802,50 KM.

3. Vrhovni sud je 16. jula 2009. godine donio rješenje broj 84 0 P 001307 09 Rev kojim je apelanticin zahtjev za reviziju presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 011 od 5. januara 2009. godine odbačen kao nedozvoljen. Vrhovni sud je naglasio da je odredbom člana 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi. Kako je u konkretnom slučaju apelant u tužbi, u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, vrijednost spora označio na iznos od 10.000,00 KM, Vrhovni sud je naglasio da je to mjerodavna vrijednost predmeta spora. Vrhovni sud je istakao obzirom da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari apelantov zahtjev za poništenje ugovora o poklonu, ovaj sud smatra da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima kako je propisano članom 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 84 0 P 001307 09 Rev od 16. jula 2009. godine odbacio apelanticin zahtjev za reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 011 od 5. januara 2009. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelanticinom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 011 od 5. januara 2009. godine.

8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelanticinom punomoćniku presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 011 od 5. januara 2009. godine, uručena 12. januara 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. oktobra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će seapelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3189/09 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio