Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-442/09 (S. D.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Apelacija preuranjena
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-442/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 442/09, rješavajući apelaciju Saida Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1 i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saida Delića podnesena protiv potvrde prijema dokumenta Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 002097 08 U od 12. novembra 2008. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saida Delića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-
1971/03 od 16. oktobra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000807 od 12. marta 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Said Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 13. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv potvrde prijema dokumenta Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 002097 08 U od 12. novembra 2008. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1971/03 od 16. oktobra 2008. godine i presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000807 od 12. marta 2008. godine. Apelant je nekoliko puta dopunjavao apelaciju.
Postupak za ostvarivanje prava iz invalidskog osiguranja
2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe Sarajevo, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba), matični broj 0001174255127 broj predmeta 20-1106/03-1 od 20. maja 2003. godine, apelantu nisu priznata prava iz invalidskog osiguranja.
3. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod), broj 02/1-00011742551127 (broj predmeta 18-1473/03-2) od 9. jula 2003. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe.
4. Presudom Vrhovnog suda, broj U-1971/03 od 16. oktobra 2008. godine, uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje Federalnog zavoda i predmet vraćen tom organu na ponovno rješavanje.
5. Rješenjem Federalnog zavoda, broj 01/1-1174255127 od 30. aprila 2009. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe.
6. Apelant navodi da je tužbom pokrenuo upravni spor protiv prethodno navedenog rješenja Federalnog zavoda.
Postupak za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida
7. Rješenjem Službe za oblast boračko-invalidske zaštite općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), broj 07-41-3301/05 od 9. septembra 2005. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, međutim, rješenjem drugostepenog organa poništeno je navedeno rješenja i predmet vraćen na ponovni postupak.
8. Rješenjem Službe, broj 07-41-3301/05 od 5. januara 2006. godine, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII grupe sa 50% vojnog invaliditeta sa određenim pravima, međutim, rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj R-06-41-1207/05 od 17. aprila 2006. godine, poništeno je rješenje Službe i riješeno tako što je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta.
9. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000807 od 12. marta 2008. godine, uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje Ministarstva i predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.
10. Rješenjem Ministarstva, broj R-06-41-1207/05 od 12. maja 2008. godine, poništeno je rješenje Službe, broj 07-41-3301/05 od 5. januara 2006. godine, i riješeno tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, i da kao takav ima pravo na: ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 36,70 KM počev od 1. jula 2005. godine, i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine FBiH“ br. 33/04, 56/05 i 70/07), i traje dok postoje uslovi za korištenje tih prava propisanih Zakonom.
11. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Minstarstva, broj R-06-41-1207/05 od 12. maja 2008. godine, i postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
12. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 1. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (14) apelacija je preuranjena;“ U odnosu na potvrdu prijema dokumenta Kantonalnog suda, broj 09 0 U 002097 08 U od 12. novembra 2008. godine
14. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o dijelu apelacije koja je izjavljena protiv potvrde prijema dokumenta Kantonalnog suda, broj 09 0 U 002097 08 U od 12. novembra 2008. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj U-1971/03 od 16. oktobra 2008. godine i presudu Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000807 od 12. marta 2008. godine
15. Prema gore navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
16. U konkretnom slučaju pobijanim presudama poništena su rješenja drugostepnih upravnih organa i predmeti vraćeni na ponovno rješavanje, te su u međuvremenu u ponovnom postupku drugostepeni upravni organi donijeli rješenja. Nezadovoljan takvim odlukama, apelant je ponovo pokrenuo upravne sporove protiv rješenja drugostepenih organa i postupci su u toku, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović