Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2190/09 (Z. P.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2190/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2190/09, rješavajući apelaciju Zorke Primorac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Primorac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000290 od 28. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zorka Primorac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, koju zastupa Z.O.U. Sesar
– Ćurić – Miletić Mostar, podnijela je 8. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000290 od 28. aprila 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P-475/05 od 3. maja 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-07-000 393 od 23. novembra 2007. godine, raskinut je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 11. augusta 1993. godine između apelantice, kao primateljice izdržavanja, i Andrije Markića, kao davatelja izdržavanja, (u daljnjem tekstu: tuženi-protivtužitelj) i obavezana apelantica da na ime izdržavanja isplati tuženom –protivtužitelju iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbijen protivtužbeni zahtjev i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000290 od 28. aprila 2009. godine, odbačena je apelantičina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 10.000,00 KM, što ukazuje da nije ostvaren imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06). Vrhovni sud je dalje naveo da ni po kriteriju uslova iz odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku nije našao da reviziju treba izuzetno dopustiti, jer je ocijenio da u ovom predmetu odlučivanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000290 od 28. aprila 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000 393 od 23. novembra 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000 393 od 23. novembra 2007. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 28. aprila 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović