Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2332/07 (S. S.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Pravo na rad
  • Penzija
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2332/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2332/07, rješavajući apelaciju Safete Slipac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safete Slipac podnesena protiv presude presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj U-262/05 od 25. maja 2007. godine, rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko osiguranje Mostar broj 02/1-1144713458 od 7. septembra 2005. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u

Travniku broj 1144713458 od 12. jula 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Safeta Slipac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, podnijela je 15. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-262/05 od 25. maja 2007. godine, rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 02/1-1144713458 od 7. septembra 2005. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u Travniku broj 1144713458 od 12. jula 2005. godine (u daljnjem tekstu: Administrativna služba).

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Rješenjem Administrativne službe broj 1144713458 od 12. jula 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog zavoda broj 02/1-1144713458 od 7. septembra 2005. godine odbijen je zahtjev apelantice da joj se prizna pravo na prijevremenu starosnu penziju.

4. Apelantica je tužbom pokrenula upravni spor protiv Federalnog zavoda. Kantonalni sud je donio presudu broj U-262/05 od 25. maja 2007. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je na osnovu stanja spisa, provedenih dokaza i uvidom u upravni spis utvrdio da su nižestepeni organi pravilno postupili kada su odbili apelanticu. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni organ utvrdio da je apelantica u periodu od 26. januara 1962. godine do 1. oktobra 1966. godine, od 15. jula 1977. godine do 15. oktobra 1977. godine od 28. oktobra 1977. godine do 9. maja 1992. godine i od 29. jula 1999. godine do 31. decembra 1999. godine ostvarila ukupan staž u trajanju od 21. godinu, 7 mjeseci i 9 dana, u koji joj je uračunato i vrijeme provedeno u oružanim snagama u Armiji BiH u dvostrukom trajanju. Kantonalni sud je naveo da apelantici nije moglo biti uračunato vrijeme koje joj je evidentirano u radnoj knjižici u periodu od 19. marta 1993. godine do 28. jula 1999. godine jer je u postupku utvrđeno da se apelantica u ovom periodu nije nalazila u radnom odnosu u ovom periodu, jer je odjavljena 23. maja 1992. godine, a što je evidentirano u matičnoj evidenciji tuženog. Takođe, Kantonalni sud je naveo da apelantici ne može u ukupan radni staž biti uračunato vrijeme provedeno na radu u periodu od 1. januara 2000. godine do 31. decembra 2002. godine, jer za navedeni period apelantici nisu uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje. Kantonalni sud se u vezi s tim pozvao na odredbe člana 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je propisano da se u staž osiguranja uračunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos. Kantonalni sud je ocijenio da su zbog toga neosnovani navodi apelantice da je ona uredno prijavljena i da su joj retroaktivno izvršene uplate doprinosa jer navedeni način prijavljivanja nije u skladu sa pozitivnim propisima iz oblasti PIO, odnosno nije izvršeno regularno uvezivanje radnog staža.

5. Apelantica osporava presudu Kantonalnog suda navodeći da joj je povrijeđeno „pravo na život i rad“. Apelantica ističe da joj u toku rata, bez bilo kakve odluke i rješenja, kao i mnogim drugim licima (Srbima i Hrvatima i „greškom“ njoj, kao Bošnjakinji) prekinut radni odnos. Apelantica navodi da je o tome saznala prilikom podnošenja zahtjeva za odlazak u penziju, 2004. godine. Apelantica takođe navodi da je firma bila spremna i ispravila grešku koja joj je učinjena ali da upravni organi i sud to nisu uzeli u obzir.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Apelantica navodi da joj je osporenom presudom i rješenjima povrijeđeno pravo na rad i pravo na život. U vezi sa navodima o kršenju prava na život, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 2. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. Ustavni sud podsjeća da je članom 2. Evropske konvencije propisano da je «1) pravo na život svakog čovjeka zaštićeno zakonom. Niko neće biti namjerno lišen života, osim izvršenjem smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za krivično djelo za koje je ova kazna propisana zakonom. 2) Lišavanje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizlazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b) prilikom zakonitog hapšenja ili spriječavanja bijega osobe koja je zakonito lišena slobode; c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.» Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja prava na život proizlazi da ovo pravo ne pruža garanciju protiv svih prijetnji životu, niti garantuje pravo na određeni kvalitet i standard življenja, već je navedenim članom zajamčeno pravo na život svakom pojedincu u smislu garancija da pojedinac neće biti arbitrarno lišen života.

9. Dakle, žrtva kršenja ovog prava, u navedenom kontekstu, ne može biti lice kojem nije priznato pravo na prijevremenu starosnu penziju. S tim u vezi Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, apelantica se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njeno pravo na rad. Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uslova rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelantica ne navodi da je diskrimisana u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočila apelantica, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2332/07 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio